ZLODUH novinarstva

"novinar"

Ne zovu ih bez razloga sedma sila, a kaže se da sila Boga ne m(v)oli. Televizija, radio, novinske tiskovine i internet mogućnosti kojim se novinarski stalež služi, postali su direktno ili indirektno samar svakog živog bića ove naše  planete. Ljudi su poput spužvica koje upijaju svaki naslov i sličicu koja im se ponudi na novinarskom tanjuru. Često je to bezazlenost kojoj je smisao zabaviti ili informirati čovjeka ali još češće je iskorištavanje raspoloživih potencijala tehnike da se oblati, izruga ili čak uništi svog bližnjega. Kada je u pitanju ova druga strana medalje, ona je očito prerasla razinu osobnosti i zakoračila u više ciljeve, u ovladavanje društvenim zbivanjima, pa i još više, njihovim kreiranjem.

"novinar"

Karakterni profil novinarstva uvelike ovisi o tomu tko novinara plaća, čiji svjetonazorski, politički i ini interesi zastupa. Tako ćemo zapaziti da EPH novinari poput čagljeva razdiru nacionalnu utrobu kako pojedinaca tako i skupina, ali i opće prihvaćenih vrijednosti na kojima je ovaj narod izrastao i na kojima je opstao. Vlasnik je Ninoslav Pavić. Više od toga ne želim. Međutim, on što je zabrinjavajuće jest  brojnost novinara koji se prema čitateljima odnose s toliko nebrige, nepoštivanja i aljkave neistine. Promatrajući sa strane, mene brine izvjesnost da bi sa fakulteta novinarstva mogle izlaziti takve osobnosti zahvaljujući obrazovnim programu naših fakulteta, a to je višestruko opasnije nego li da su tek odraz obiteljskog neodgoja ili svjetonazora.

I on je isto "novinar"

Dakle, školuju li se danas naša djeca u model novinara kojem je cilj izvješćivanje istinom i afirmativno promišljanje  ili obmanjivanje i utucanje zdrave pameti. Školovanje koje je izgubilo moralne vrijednosti služi jedino lovcima u mutnom, bjelosvjetskim hohštaplerima oliti "gospodstvu" koje egzistira na bezličnoj masi čije postojanje služi jedino za očuvanje i povećanje njihova imetka. Priklanjanje kleveti i senzacionalizmu  u kojem se osuđuje sve što je u protivštini političkih mentora, pa i kad se radi o najdubljim ljudskim osjećajima, sve to bezposljedično u ime neke nove demo(n)kracije, vodi svako društvo pa i naše u svekoliki rasap.

Pomračenje novinarskog uma, nije kod svih prisutno, ali kod onih što jest, dovoljno je opasno da pokrene harangu sa nesagledivim posljedicama. 

Po prvi put u ovih dvadeset godina Hrvatska je dobila pravu i jedinu oporbu u liku dr. Željke Markić i djelu GI "U ime obitelji". Od kada se pojavila na društvenoj sceni u ženu se upire prstom i etiketira gore od cigina fiće.

HRVATSKA OPORBA

Postala je sve osim onoga što jest, oporba vladajućim i alternativa "oporbi". A je li nazivna oporba doista oporba ili tek rezervni sastav istoimenih vlastodržaca? Ja o tomu ne želim razmišljati. Ne želim sitnim dušama dozvoliti da mi određuju moje svjetonazore, ne želim biti slijepac pored zdravih očiju. Zato, podržavam te jedina živa oporbo komunističko-masonskih vlastodržaca i retardirano duhovnog EPH novinarstva.