Kad jednom zaorete njivu želeći na njoj zasijati nešto od usjeva, niste li je do kraja uredili i očistili od kukolja i korova imat ćete ponovljeno stanje iz kojeg gotovo neće biti nikakve koristi.
Jednako tomu, ako ste požnjeli ječam, pohranili ga u ambare, niste li ga valjano zaštitili od štetočina, posebno od štakora, kroz jedva primjetno vrijeme nastat će nesaglediva šteta.
Stvaranje države je nešto vrlo slično. Najčešće to kreće višegodišnjom, višestoljetnom čežnjom, zatim se stvara ideja, napravi plan i krene se u njegovu realizaciju. I opet se sve vraća na prethodnu prirodnu zakonitost funkcioniranja. Nije dovoljno imati samo dobru ideju, kao što nije dovoljno imati ni samo dobar plan realizacije. Jednako važno je imati i dio plana zvani "održivost" jer će se u protivnom neshvatljivo brzo u ambare uvaliti štakori i tako silovito razmnožaviti da nećemo biti svjesni kako smo i zašto izgubili sve što smo mukotrpno skupljali. Štakori su inače štetočine koje se nekontrolirano međusobno pare. Brat - sestra, otac - baba, djed -unuka, otac - kćer itd. Sami po sebi su odvratni jer su prljavi i raznose bolešćurine a kad se u obitelji međusobno pare postaju izrazito štetni, agresivni i još podložniji prenosivim bolestima. Zanimljivo je da mi Hrvati imamo nevjerojatnu povijesnu priču. Kao i uvijek, za primjer cijelom svijetu, kakvi ne smiju biti. Mi smo nakon bezbroj pokušaja , tolikih stradanja i neuspjeha, konačno, krvlju plativši, uspješno ocrtali manji dio svoje oranice. I dakako, zaorali. Problem je što u prvom oranju nismo svraćali pozornost na silne poljske miševe, zmije i štakore. Računali smo da će tijekom oranja i sami od straha pobjeći i bez traga se izgubiti sa naše oranice. Prevarili se mi nemilo.
Oni se tek pritajili i nakon nekog vremena naglo se počeli razmnožavati. Zauzimaju pozicije na svim mjestima naše njive. Jedu kukuruz, pšenicu, krompir, zelje, pojedoše voćke i sve uništiše. Djeca su im još divljija jer se međusobno pare i nesnošljivo razvijaju svoje ideje uništenja naše oranice. Ovo se zove štakoričarenje na našoj njivi. Ne poduzmemo li konkretne mjere i sami ćemo morati napustit oranicu i drugdje potražiti svoj spas. Za početak treba im poglavici zgaziti glavu, a potom ih trovati gdje god ih uhvatimo, pa ne prezati ni od susjednih njiva.
Jednako tomu, ako ste požnjeli ječam, pohranili ga u ambare, niste li ga valjano zaštitili od štetočina, posebno od štakora, kroz jedva primjetno vrijeme nastat će nesaglediva šteta.
 |
| Na svakom koraku |
Stvaranje države je nešto vrlo slično. Najčešće to kreće višegodišnjom, višestoljetnom čežnjom, zatim se stvara ideja, napravi plan i krene se u njegovu realizaciju. I opet se sve vraća na prethodnu prirodnu zakonitost funkcioniranja. Nije dovoljno imati samo dobru ideju, kao što nije dovoljno imati ni samo dobar plan realizacije. Jednako važno je imati i dio plana zvani "održivost" jer će se u protivnom neshvatljivo brzo u ambare uvaliti štakori i tako silovito razmnožaviti da nećemo biti svjesni kako smo i zašto izgubili sve što smo mukotrpno skupljali. Štakori su inače štetočine koje se nekontrolirano međusobno pare. Brat - sestra, otac - baba, djed -unuka, otac - kćer itd. Sami po sebi su odvratni jer su prljavi i raznose bolešćurine a kad se u obitelji međusobno pare postaju izrazito štetni, agresivni i još podložniji prenosivim bolestima. Zanimljivo je da mi Hrvati imamo nevjerojatnu povijesnu priču. Kao i uvijek, za primjer cijelom svijetu, kakvi ne smiju biti. Mi smo nakon bezbroj pokušaja , tolikih stradanja i neuspjeha, konačno, krvlju plativši, uspješno ocrtali manji dio svoje oranice. I dakako, zaorali. Problem je što u prvom oranju nismo svraćali pozornost na silne poljske miševe, zmije i štakore. Računali smo da će tijekom oranja i sami od straha pobjeći i bez traga se izgubiti sa naše oranice. Prevarili se mi nemilo.
 |
| trenutni predsjednik RH |
Primjedbe
Objavi komentar