Na istom principu - bez principa

Od mogućih pet predsjednika RH svu trojicu je izabrao HDZ.

- Prva dva, odnosno jedan, dr. Franjo Tuđman 1992.g. pobjeđuje u prvom krugu sa 56% glasača. Tom prilikom je na biralište izišlo čak 75% od ukupnog broja. Neprikosnoveni odabranik kojeg je biralo  1,5 mil. od ukupno 3,5 milijuna glasača. 

Prvi i posljednji koji je u prvom krugu
donosio pobjedu

- Godine Gospodnje 1997, Franjo Tuđman pobjeđuje po drugi put u prom krugu, ovaj put u još većem postotku nego na prvim izborima. Sa nadmoćnih 61%.  Prutukandidati su Zdravko Tomac i Vlado Gotovac. 
- Treći, odnosno u osobi, drugi predsjednik kojeg je izabrao HDZ je bio polupismeni izdajnik i suradnik jugoslavenskih (svih mogućih) službi, Stjepan Mesić. Kako je ovaj tovariš kao polupismeni tovar uopće mogao biti izabran za prvog čovjeka jedne suverene države, tek izišle iz rata i jedva spašene od državnog udara kojeg je upravo ovaj isti predvodio? Sve treba uzet u obzir, a prvenstveno sastav hrvatskih vlada koje su se sudbinski kockale sa imovinom, domoljubljem, zdravljem i strpljivošću vlastitog naroda. Brojim premijere: Mesić, Manolić, Gregorić, Šarinić, Valentić i Mateša. Ne znam što vi, ali ja ovdje ne vidim čovjeka. Unatoč činjenici da je rat napravio svoje, stanje koje je zadesilo hrvatski narod uoči trećeg predsjedničkog izbora, odraz je ukupnosti duhovnog stanja ovih premijera koji su redom bili odabranici HDZ-a.  Umire onaj u koga je narod vjerovao, a stvarno stanje u kojem je i on vladao jest princip nezamjenjivosti, odnosno, mentalni sklop jugoslavenskog samovlašća.

duži sanduk nego red oplakivača
(treći i četvrti  HDZ-ov predsjednik)

Ovo ne znači da ga nisam podržavao. O da, svim svojim bićem i sve vrijeme se nadao da će me iskoristiti kao oštricu svoga mača. Da nisam jednim dijelom bio u zabludi, koja mi danas dušu para, ne bih ovo pisao. Govorim naime u svojoj rastuženosti, jer onaj komu sam vjerovao nije imao snage, volje ili znanja da odlučnije postavi smjerokaze za život poslije života. Nama se eto dogodilo da hijene nakon smrti lava zaigraju vlastiti igrokaz na lavljoj zemlji. Vješto sagledavanje stanja na terenu onoga koji nas je svega deset godina ranije razoružane predao četnicima u ruke, dovelo je nesretnog Budišu na pomisao da se s njim može nešto promijeniti. U konačnici postigao je upravo ono što je bio krajnji cilj neprijatelja, protiv njega i njegove Hrvatske. Doveli su osvjedočenog izdajnika na prvo mjesto države. Je li to uopće bio problem pored mlakonje kojeg bi i rođena majka ispljunula zbog njegove duhovne oljušćenosti? Čovjek koji se po gradskim grobljima Zagreba tajno nalazi sa kojekakvim vampirima postao je izbor najjče hrvatske stranke, HDZ-a. Jedino budala nije bio svjestan vlastite propasti.  HDZ - 601 588 glasova, ostali stoj. Prvi čovjek hrvatske države Stjepan Mesić.
- Da mi je tada tko rekao da je to bio tek prvi put i da će nakon toliko javašluka, izdaja i pronevjera ovaj čovjek ponovno biti biran za predsjednika i 2005.g. ja bih rekao da je to nemoguća misija i da bi za svoje uvjerenje i u vatru skočio. Međutim, kada sam čuo da je za njegova protukandidata postavljena Vasiljevićka Jadranka Kosor, sve moje nade su u zemlju propale. Ne samo da je HDZ birao povoljnog kandidata za konačnu pobjedu Mesića, već je HDZ pokrao Borisa Mikšića kako bi ga  eliminirao iz drugog kruga. Kada bih htio dubiti priču o cijeloj nesreći onda bi najradije preporučio Araličinu knjigu "Mentalni komunist" u kojoj je do u detalje opisan izborni inžinjering i mentalno stanje kako Stjepana Mesića tako i HDZ-ove vrhuške. Žalosti našoj nema kraja. Stjepan Mesić je po drugi put izabran za predsjednika.
- Došla nam i 2009 godina. Vrhu vlasti jadnije garniture nije imao od kneza Trpimira. Rekao sam već da se stanje u vladi direktno odražavalo na izbor predsjedničkog kandidata u prethodna tri mandata. 

peta HDZ-ova žalost

Ovom prilikom premijer, oliti prvi lopov među jednakima, odlazi sa trona ne kazavši ni zašto ni kako. Odlazi podvijenog repa kao ranjena hijena u sukobu sa lavom, a na svoj prijesto ostavlja otužnu već prokušanu, klimoglavu gubitnicu. Ne samo da ostavlja klimoglavicu već i budućeg kandidata za predsjednka postavlja po svojoj volji. Pa to se zove smrtno miješanje karte. Andrija Hebrang ili Vladimir Šeks, koja razlika? Pomamili se kandidati sa svih strana a zapravo sve to bijahu protivnici crvenog kandidata Ive Josipovića. Milan Bandić, koji ga je u konačnici i jadini napadao u kampanji, Dragan Primorac, ministar iz HDZ-ove vlade, Nadan Vidošević, dijete HDZ-a, Miroslav Tuđman, Josip Jurčević i drugi. Ne može se reći da su kandidati redikulniji nego u prethodnom natjecanju, naprotiv, ali svakako su pored HDZ-ova kandidata vidjeli svoju šansu i svakako odlučili se tom prljavom inžinjeringu suprotstaviti svojom kandidaturom, ako nije bilo i više od toga. Sjećam se da smo molili Boga da pobijedi bolji izbor od dva loša. Ne, pobjedio je gori. Treba li uopće zahvaljivati Bogu što kojim slučajem nije pobjedila Vesna Pusić koja je pokupila čak 143 000 glasova. Hebrang se nakon poraza jedini uredno zahvalio Hrvatima. Rekao je Hercegovcima:" Pa kad ste dali glas Milanu a ne meni eto neka vam sada on pomogne" - drugim riječima kazao je vlastitom narodu "tko te šiša". Hvala Bogu da nisi izabran za predsjednika, ali ajme nama i na ovoj pridošlicom. 
- Evo nam se bliže još jedni predsjednički izbori. HDZ kandidira ženu, lijepu i ljepšu.  I nemam ništa protiv toga, no ovaj put se i ne grčim nad činjenicom da bi mogao pobijediti netko neželjen. Navikao sam na svašta. Kolinda se očito trudi i mogu reći da je pored Josipovića pravi gigant u mojim očima. Međutim, je li to dovoljno? Ono što me smeta jest činjenica da se igra po načelu:"ili si za nas ili si protiv nas". Ako je birati ja sam ja sam smrtno uvijek protiv Ive Josipovića ali sam i protiv HDZ-ove samodopadnosti. Kao i u svim dosadašnjim izborima HDZ se služi starom izlizanom krilaticom "bačenog glasa". Ovaj put se sve okuplja u jedan blok koji bi trebao sa trona zbaciti Ivu Josipovića i svaki koji ne podupre Klindu jest promašen slučaj. Pišite dakle velikim slovima - Ante je protiv.

dr.Milan Kujundžić
trebao bi postati prvi narodni odabir čega se HDZ boji

Zar je doista moguće da se toliko puta može igrati na kartu povjerenja nakon jednako toliko pronevjera? Može. Na žalost ovdje se radi o nečem što je daleko gore od samog događanja. Oni koji se kunu u reforme i promjene misle da je to tijelo izvan njih samih, pa eto, kad oni dođu na vlast oni će mijenjati svijet. Nikako da sebe pokušaju promijeniti i posluže primjerom vlastite reformacije, ne, oni bi druge mijenjali. Kako povjerovati u boljitak kad se čelni ljudi HDZ-a igraju po facebooku pokušavajući difamirati ugledne inicijatore društvenih promjena? Kako povjerovati u boljitak kad se i ovi izbori provode na potpuno istom principu kao i prošli - bez principa. Vjerovati u boljitak kroz osobu koja se ne razlikuje u moralnim stavovima svoje sekularnosti od Ive Josipovića, itd, itd. Ja u takav boljitak ne vjerujem. Jedino za što bi se mogao u ovom slučaju boriti jest da očuvamo radna mjesta stranačkim parazitima po županijama i gradovima, nečijih žena i djece. A čiji smo mi drugi? Tuđi? 
Svaki izborni inžinjering je izdaja vlastitog naroda pa ma kako to drugačije pokušali  prikazati. Dakle, služi li se ovdje netko izdajom da bi pobijedio izdaju? Ne, ovdje se neki služe izdajom da bi došli na vlast. 
Upravo zato, moj izbor je Milan Kujundžić. Ovo je čovjek koji se kao predsjednički kandidat po prvi put javlja sa jasnim stavovima o moralu, nacionalnim pitanjima, unutarnjoj i vanjskoj politici.  Ovo je društvena iznimka koja konačno ima svoje principe i svojim životom potvrđuje pripadnost fundamentalnom bitku vlastitog naroda. Hrvatskog naroda. I doista, pitam se, zašto nekima smeta pomisao da bi se u drugom krugu pojavio Milan Kujundžić i Kolinda, a ne Josipović? Pa zato jer se i razmišlja bez principa, razmišlja se na malo, na osuđeno pa shodno tomu i rezultate takve očekujemo. Misleći na veliko, stvaramo gigante, misleći na malo, dobijemo Josipovića.