Preskoči na glavni sadržaj

HRAST-imo bez milosti i srama

Od prije dva dana nikako da se zaustavim sa svojim cerekanjem. Mislim se ja, kako je krenulo, Milanović će po kratkom postupku napraviti on što je Željka Markić mukotrpno pokušavala. Uvesti preferencijalno glasovanje na mala vrata i zabiti nož u leđa samome sebi ali i čelništvu HDZ-a. Prije svakih izbora imamo priliku promatrati jednogodišnju agoniju onih koji odlaze s trona i njihovo nastojanje da nadolazećim prirede što oskudnije jasle. Štakorska posla.  Do dana današnjeg niti jedna vlada nije dala truda oko boljitka cjelokupnom narodu, već su se isključivo bavile osobnim probitkom (svakog ministra ponaosob), stranačkim samozadovoljavanjem i nastojanjem da onima koji dolaze otežaju funkcioniranje.
HRAST kitnjak
Promatram  Milanovićeve pastuhe što sve čine kako bi HDZ-u zamutili vodu. Ne mogu se oteti dojmu da sam zapravo u kazališnoj komediji koju je uredio onaj ....ni Frljić iz RPK (riječko pedersko kazalište) a ne u demokratskoj i zreloj državi Hrvatskoj. Gdje god baciš pogled oni čine štetu. Oni koji dođu nakon njih, ne samo da neće imati snage zajašiti na biciklu, neće imati ni guma na njoj. Kad smo se muvali na sve moguće načine da referendumom promijenimo izborni zakon, koji je tako otužan "kao" da ga je Šeks sastavljao, SDP i HDZ, Josipović i GONG su toliko bukali protiv promjena, da se ni međusobno nisu čuli što oni to žele ili ne žele promijeniti. SDP je bio protiv svega, HDZ nije bio protiv preferencijalnog, predsjednik je tri puta mijenjao svoje mišljenje pa ni sada ne zna koje mu je pravo, a GONG čini sve da zadrži proračunske rezerve za svoju udrugu, pa ma tko bio na vlasti. Milanović je shvatio da referendum neće proći. Shvatio je također da je upravo HDZ (onaj zdravi nacionalni dio) svojim negativnim stavom najviše izgubio.
Ladislave, taj semafor je trebao biti i tvoj a ne samo naš
Ali, shvatio je istovremeno i da HDZ-ovo tzv. podržavanje preferencijalnog glasovanja najmanje odgovara upravo samom Karamarku, gospodinu Šeksu i drugim velikim vođama stranke.  Moj Bože koje li makljaže. Milanović će sada i protivno svoje želje ispuniti Karamarkovu želju protiv njegove volje. I ja danas pokušavam pojasniti svojoj strini što se to događa po volji - protiv volje, a ona meni jednostavno odgovori - ma sinko moj ja tebe ništa ne razumin. A strina moja pa ni ja sam sebe više ne razumin a kamo li ćeš ti. Pa što se onda smiješ? - pita ona. Pa smijem se od radosti u svojoj žalosti - kažem ja njoj. Ma vidi ti ovo čudo što se HRASTovanjem zove. Ako je moj predsjednik HRAST-a Ilčić vjerovao u referendumski uspjeh, kojeg je kako kaže podržavao, zašto je onda ulazio u koaliciju neposredno pred samo prikupljanje potpisa za referendum? Ja bi prije rekao da je on svjesno bacio balvan na put inicijativi "U ime obitelji" i to po nalogu HDZ-ovih stratega. Ako referendum nije uspio to bi značilo da se Ilčić u određenom smislu imao pravo ponadati u opravdanost "svoje" koalicije sa HDZ-om. Na prvi pogled reklo bi se da mu se kocke slažu po njegovoj volji, međutim. Ako drug Milanović krene u ispunjavanje njihovih želja one će u konačnici biti njihova propast. Kako je sv. Pavao upozoravao Korinćane da ne blaguju Tijelo Kristovo (da se ne pričešćuju) dok su u grijehu, jer da tako jedu svoju osudu. Tako bi se i Ilčiću moglo dogoditi da ga pojede njegov neuspjeh u trenutku najvećeg uspjeha. Protivno volji ogromnog broja članova svoga HRAST-a, sklopljen je koalicijski sporazum sa HDZ-om. Dođe li do preferencijalnog glasovanja pitam se ja, Bože moj tko će glasovati za mog predsjednika Hrasta kad je ostao bez svojih HRASTovaca? HDZ? Liberali? HSP AS? ...? Tko?

Hvala Bogu, ovo je izgleda prvi put da se u politici aktivirao zakon kauzalnosti. Nedosljednost urodila svojim plodom. Ono što me čini radosnim u mojoj žalosti (e sad više ne znam jesam li žalostan ili radostan) je činjenica da je 90% HRAST-a nastavio i daje rasti, a to je zapravo pokazatelj da su mu žile i te kako zdrave a grane prokrvljene. Pa, u to ime dragi moji HRASTovci, HRASTimo i dalje bez milosti i srama, protiv svake samovolje i protivština zbog kojih smo i zasađeni.




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

"Dragi antifašisti"

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"! Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali. Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali u Barbarin rov Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave. Ubili ste ga jer se molio za vaše duše Kad god ustajali iza svoga stola i pogled

ANTO, skini kapu!

Anto, skini kapu! Antifašizam Smrt je odnosila svoj danak i noću i danju. Gledali  smo je u oči već danima i u očaju je iščekivali kao da će nam s njom naše muke prestati. Osjećao sam da tu više nema nade. Jedino što mi se vrtilo po glavi je misao da nikad više neću ugledati ćaću i mater i najmlađeg brata. Majko moja mila što nam to rade – budila su me pitanja iz trn u tren. Ovo nisu ljudi, ovo nije ni likom ni naličjem Bog stvarao. Ovo su djeca samoga Vraga. (Ovo je ulomak iz svjedočanstva jednog od dvadesetak nesretnika koji su preživjeli ulazak i izlazak iz antifašističkog pakla) Kada smo ušli u Hrvatsku, a bilo je to negdje iza 05 u jutarnjim satima, rekoše da se ponovno pregrupiramo jer ćemo u kolonu primiti još jednu skupinu od stotinjak bandita koji će nam praviti društvo. Zasukali smo svoje lijevo krilo kolone u kojoj je po mojoj slobodnoj procjeni bilo oko 3 500 – 5 000 ljudi i stali sa desne strane ceste. Čekali smo. Iz daljine se čula pucnjava. Činilo mi s

Pravac "Padre PIO" - I DIO

Pravac Padre PIO, pajdi bez premca Mislio sam da će i to biti još jedna klasična vidokolica. Sjedni u auto, malo zastani, zaviri ovamo, onamo, nešto snimi, dobro pojedi i baš me briga. Kad ono, ni po babi ni po stricu već po pajdinomu planu.   Mi krenuli k njemu, a on nas odveo na još važnija mjesta. Bilo nas je pet, tri jadna muška i dvije žene.  Manji smo dio karizmatske molitvene zajednice Novo rađanje. Pravac kretanja smo nazvali    Padre Pio.  Nekako nam je sjeo u srce i morali smo ga malo ćirnuti u Italiju. Brodom do Ancone. Ništa posebno. Valjaj se po nekakvim podmetačima, brodskim klupama i priželjkuj da što prije svane. I konačno, kad smo prebrodili Jadran, jutro nas probudi s pogledom na doista veliku morsku luku.  Nismo se  zadržavali. Sjednemo u našeg četverokotačnog magarca i krenemo dalje. Cilj je San Giovanno Rotondo.  Na autoputu malo više prometa nego na našem (kad su ljetne kolone). Putujemo i rekao bi da primjećujemo ono zbog čega se mi Hrvati možemo prilič