Preskoči na glavni sadržaj

Boje li se Hrvati slobode

Svakim jutrom kad se kljajo budi ponovno se pita gdje mu je ruka. Sanjao je po tko zna koji put da ga svrbi baš tamo gdje je nema, na vrhu prsta. Mi već desetljećima imamo problema sa nedosanjalim snovima, svaki put kad zaspimo zaplovimo istim sanjalačkim vodama a budimo se  halapljivo hvatajući zrak ne bi li se vratili u život. Bunilo grizodušja. 
Od kad smo se krenuli baviti sami sa sobom, doimamo se kao prokleti Šćepan Mali kojem ni vlastita izdaje samoga sebe ne ide za rukom. Koliko je pokusnih promašaja  potrebno čovjeku kako bi shvatio da licemjerje nikada neće postati temelj iskrenosti. Godine prolaze, vlastitim životima svjedočimo u korist politikanstvu tzv. velikom umu, koji se eto razumije u politiku i imaju jasnu viziju budućnosti. Čije budućnosti? Naše? Ne, naše ne. Svoje možda, ali naše svakako ne.
Predsjednički kandidat za drugi krug
Iz izbora u izbor ponavlja se uvijek ista priča - sad ili nikad - ali, baš nikad dočekati dosanjalost vlastitih snova i okrjepu od vlastite žrtve. Da bi snovi postali java - reče nekoć jedan - čovjek se najprije mora probuditi. Pa hoćemo li se konačno trgnuti i postati svjesni da su nam pijavice ispile krv i da kroz život kročimo neprepoznatljivi, ispijenih lica, umiremo ne dosanjavši svoje snove jer i daje vjerujemo da su nam te pijavice stavljene na žile kucavice da nam sišu otrov iz krvi a ne svu krv iz žila. 

Što je sve Josipović trebao biti

I evo nas opet na pragu izbora prvog čovjeka države. Ovaj bi
- morao  biti oličenje više stoljetne težnje hrvatskog naroda, 
- morao bi biti profil u kojeg svaki građanin ove države s pravom vjeruje da će biti pravičan, 
- mora poštivati Ustav RH i biti njegov stjegonoša, 
- predsjednik mora imati jasne stavove po svim bitnim nacionalnim i moralnim pitanjima svog naroda, 
mora štititi dignitet i integritet Domovine,  
- mora štititi interes države kroz vanjsku i unutarnju politiku, 
- mora brinuti o tomu da mu u sigurnosne službe ulazi one osobe koje su za Domovinu spremne žrtvovati sve svoje interese i same sebe, 
- moraju mu oči biti uprte u snagu i efikasnost OS, 
- mora poticati Vladu i ostale bitne institucije trodiobene vlasti kako bi se opravdala tisućljetna čežnja naroda za vlastitom slobodom i 
- mora biti karakter od čovjeka a ne pizda, kako bi rekli naši stari. 

To je osoba koju tražimo za svog predsjednika. Za sada imamo tri poznata  kandidata: Ivo, Kolinda i Milan. 
Hrvatska može i mora puno bolje

Ja bih rekao, da evo, još jednom imamo priliku biti osobe od stava, biti Hrvati, biti svoji na svome. Sadašnji predsjednik Josipović je uistinu primjer kakav nam slijedeći predsjednik ni u ludilu ne smije biti. Ni jedno od ovih "mora" on nije. Ovaj čovjek je tek izrođeni uljez u instituciji predsjednika, jednako kao što je bio i njegov prethodnik. Hrvatski se narod kroz stoljeća trudio osloboditi upravo ovakvih predstavnika, njegov princip indoktriniranosti je ono što nam je stoljećima urađalo nejedinstvom, on je kako sam rekao, sve ono što ne bi smio biti. U zadnje vrijeme doznajemo da je dostavljao tajne dokumente veleposlaniku R Srbije, što bi značilo da je igrao vrlo prljavu i podlu zadaću protiv interesa vlastitog naroda. 

Hrvati nisu luđaci

Ovaj čovjek mora biti zadnji pospani primjerak sa svojim prvim i posljednjim predsjedničkim mandatom. Međutim, ja ne želim kazati da u njegovom liku mora počivati naše narodno jedinstvo. Žalosna bi to bila činjenica. Naše zajedništvo treba počivati na narodnoj svjesnosti o tomu kakvog prvaka želimo imati. Može li se to prepoznati u osobi Kolinde koja je za razliku od Ive-regionale predstavljena kao Kolinda-trilaterale?  Kažu neki da nije to "bez nike" jer da nju svakako guraju sile iz kojih dolazi, kako bi se srušilo Josipovića koji je marioneta engleske politike. Zar je rješenje u tomu da podupiremo osobu koju nam predlaže neka nova sila teže? Nećemo Engleza, ali bi zato mogli Amerikanca. Nećemo Austrijanca i Ugara ali ćemo zato Srbina?
Nikad više
Jeste li bar jednom pomislili da bi ovaj narod imao pravo na vlastiti izbor. U što ću se zakleti promatrajući program gospođe Kolinde,  kojoj su sva pitanja krucijalne važnosti "teška pitanja". Odgovor, da je neko pitanje "teško pitanje" jasno poručuje da o toj problematici nema svoj stav. Ivo Josipović nema stava  ni po kom nacionalnom pitanju, ali mene to ne tješi. Ja želim ovaj put birati čovjeka koji na svim svojim nastupima jasno poručuje, narode, mojim izborom birate to i to. Moji savjetnici će biti u skladu sa mojim životnim svjetonazorima, sa željama i potrebama moga naroda a ne propale ideologije nesretne Jugoslavije, velike Srbije ili pak neke nove strane sile. Moja politika je moj narod. I jasno, ovom svojom pisanijom želim poručiti, prioritet nad prioritetima  je mnogo više od pukog rušenja Ive Josipovića. Ovaj narod mora mora razmišljati dublje, snažnije i sa većim povjerenjem u samoga sebe i svog Boga.

A u drugi krug ako ga i bude, Josipovića neće biti

Ovaj narod zaslužuje iskorak zdrave pameti koji će već u prvom krugu iznjedriti dr. Milana Kujundžića za svog predsjednika ili u gorem slučaju, da u drugom krugu gledamo njega i Kolindu kako se bore za prvo mjesto. Idemo razmišljati drugačije, na kvalitetniji i bolji način. Onaj tko ne vjeruje u ideju ni slučajnošću je ne može realizirati. Zašto si uvijek dozvolimo idejno podjarmljivanje od inferiornih umova koji se dokazuju isključivo svojom podlošću. Ja ne želim uopće razmišljati o Josipoviću kao mogućem kandidatu u
drugom krugu.
Dajem sve od sebe u mobilizacijskom smislu kod svojih prijatelja i poznanika da se na izbore iziđe, ja im prezentiram bar deset točaka zašto glasovati za Milana i zašto ne razmišljati o Josipoviću. On postoji kao izborni faktor ali ni u jednom trenutku ne želim ukupnost ove ozbiljnosti promatrati sa njegove razine. Mi Hrvati koji imamo jasan domovinski smjer, jesmo i moramo biti iznad sakatosti jugoslavenskog kljaje koji jutarnjim buđenjem nije svjestan jučerašnjeg dana. U drugom izbornom krugu ako ga bude, želim vidjeti Kolindu i Milana, a u konačnici, ja jesam uvijek i do smrti ću biti, protiv svih Josipovića, svih Jugoslavija i svih podložništava.  

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

"Dragi antifašisti"

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"! Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali. Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali u Barbarin rov Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave. Ubili ste ga jer se molio za vaše duše Kad god ustajali iza svoga stola i pogled ...

ANTO, skini kapu!

Anto, skini kapu! Antifašizam Smrt je odnosila svoj danak i noću i danju. Gledali  smo je u oči već danima i u očaju je iščekivali kao da će nam s njom naše muke prestati. Osjećao sam da tu više nema nade. Jedino što mi se vrtilo po glavi je misao da nikad više neću ugledati ćaću i mater i najmlađeg brata. Majko moja mila što nam to rade – budila su me pitanja iz trn u tren. Ovo nisu ljudi, ovo nije ni likom ni naličjem Bog stvarao. Ovo su djeca samoga Vraga. (Ovo je ulomak iz svjedočanstva jednog od dvadesetak nesretnika koji su preživjeli ulazak i izlazak iz antifašističkog pakla) Kada smo ušli u Hrvatsku, a bilo je to negdje iza 05 u jutarnjim satima, rekoše da se ponovno pregrupiramo jer ćemo u kolonu primiti još jednu skupinu od stotinjak bandita koji će nam praviti društvo. Zasukali smo svoje lijevo krilo kolone u kojoj je po mojoj slobodnoj procjeni bilo oko 3 500 – 5 000 ljudi i stali sa desne strane ceste. Čekali smo. Iz daljine se čula pucnjava. Činilo ...

SMRT svakoj JUGOSLAVIJI

Onaj koji je izučio zanat od vlastitog oca ne može drugačije razmišljati ni djelovati nego kao otac. Ante Josipović je u Karađorđevo otišao sa Savkom a vratio se sa Milkom Planinc. Postavili su ga na čelo komisije CK SKH gdje se iskazao u progonu više od 10 000 Hrvata. zanatlija Ante Tjeranje sa posla, oduzimanje stana, progon članova Matice Hrvatske, donošenje odluke o likvidaciji pojedinih emigranata a posebno je za istaknuti likvidiranu obitelj Ševo. Ante je provodio represiju pod geslom "pravda" a sin "nova pravednost". Provodi li Ivo hrvatsku ili srbijansku   politiku? Politika i stav nekog političara jasno se očituje kroz vlastiti odabir svojih savjetnika. Samo neki govore o podzemljaštvu predsjednika. - Budimir Lončar, bivši ministar vanjskih poslova Jugoslavije koji se čvrsto zalagao za uvođenje embarga RH nakon što joj je prethodno oduzeto oružje TO. U prijevodu ovo znači predaja naroda u klaonicu. Srbijanski zet i srbijansko dijete - D...