Svakim jutrom kad se kljajo budi ponovno se pita gdje mu je ruka. Sanjao je po tko zna koji put da ga svrbi baš tamo gdje je nema, na vrhu prsta. Mi već desetljećima imamo problema sa nedosanjalim snovima, svaki put kad zaspimo zaplovimo istim sanjalačkim vodama a budimo se halapljivo hvatajući zrak ne bi li se vratili u život. Bunilo grizodušja.
Od kad smo se krenuli baviti sami sa sobom, doimamo se kao prokleti Šćepan Mali kojem ni vlastita izdaje samoga sebe ne ide za rukom. Koliko je pokusnih promašaja potrebno čovjeku kako bi shvatio da licemjerje nikada neće postati temelj iskrenosti. Godine prolaze, vlastitim životima svjedočimo u korist politikanstvu tzv. velikom umu, koji se eto razumije u politiku i imaju jasnu viziju budućnosti. Čije budućnosti? Naše? Ne, naše ne. Svoje možda, ali naše svakako ne.
Iz izbora u izbor ponavlja se uvijek ista priča - sad ili nikad - ali, baš nikad dočekati dosanjalost vlastitih snova i okrjepu od vlastite žrtve. Da bi snovi postali java - reče nekoć jedan - čovjek se najprije mora probuditi. Pa hoćemo li se konačno trgnuti i postati svjesni da su nam pijavice ispile krv i da kroz život kročimo neprepoznatljivi, ispijenih lica, umiremo ne dosanjavši svoje snove jer i daje vjerujemo da su nam te pijavice stavljene na žile kucavice da nam sišu otrov iz krvi a ne svu krv iz žila.
- morao biti oličenje više stoljetne težnje hrvatskog naroda,
- morao bi biti profil u kojeg svaki građanin ove države s pravom vjeruje da će biti pravičan,
- mora poštivati Ustav RH i biti njegov stjegonoša,
- predsjednik mora imati jasne stavove po svim bitnim nacionalnim i moralnim pitanjima svog naroda,
- mora štititi dignitet i integritet Domovine,
- mora štititi interes države kroz vanjsku i unutarnju politiku,
- mora brinuti o tomu da mu u sigurnosne službe ulazi one osobe koje su za Domovinu spremne žrtvovati sve svoje interese i same sebe,
- moraju mu oči biti uprte u snagu i efikasnost OS,
- mora poticati Vladu i ostale bitne institucije trodiobene vlasti kako bi se opravdala tisućljetna čežnja naroda za vlastitom slobodom i
- mora biti karakter od čovjeka a ne pizda, kako bi rekli naši stari.
To je osoba koju tražimo za svog predsjednika. Za sada imamo tri poznata kandidata: Ivo, Kolinda i Milan.
Ja bih rekao, da evo, još jednom imamo priliku biti osobe od stava, biti Hrvati, biti svoji na svome. Sadašnji predsjednik Josipović je uistinu primjer kakav nam slijedeći predsjednik ni u ludilu ne smije biti. Ni jedno od ovih "mora" on nije. Ovaj čovjek je tek izrođeni uljez u instituciji predsjednika, jednako kao što je bio i njegov prethodnik. Hrvatski se narod kroz stoljeća trudio osloboditi upravo ovakvih predstavnika, njegov princip indoktriniranosti je ono što nam je stoljećima urađalo nejedinstvom, on je kako sam rekao, sve ono što ne bi smio biti. U zadnje vrijeme doznajemo da je dostavljao tajne dokumente veleposlaniku R Srbije, što bi značilo da je igrao vrlo prljavu i podlu zadaću protiv interesa vlastitog naroda.
Jeste li bar jednom pomislili da bi ovaj narod imao pravo na vlastiti izbor. U što ću se zakleti promatrajući program gospođe Kolinde, kojoj su sva pitanja krucijalne važnosti "teška pitanja". Odgovor, da je neko pitanje "teško pitanje" jasno poručuje da o toj problematici nema svoj stav. Ivo Josipović nema stava ni po kom nacionalnom pitanju, ali mene to ne tješi. Ja želim ovaj put birati čovjeka koji na svim svojim nastupima jasno poručuje, narode, mojim izborom birate to i to. Moji savjetnici će biti u skladu sa mojim životnim svjetonazorima, sa željama i potrebama moga naroda a ne propale ideologije nesretne Jugoslavije, velike Srbije ili pak neke nove strane sile. Moja politika je moj narod. I jasno, ovom svojom pisanijom želim poručiti, prioritet nad prioritetima je mnogo više od pukog rušenja Ive Josipovića. Ovaj narod mora mora razmišljati dublje, snažnije i sa većim povjerenjem u samoga sebe i svog Boga.
drugom krugu.
Dajem sve od sebe u mobilizacijskom smislu kod svojih prijatelja i poznanika da se na izbore iziđe, ja im prezentiram bar deset točaka zašto glasovati za Milana i zašto ne razmišljati o Josipoviću. On postoji kao izborni faktor ali ni u jednom trenutku ne želim ukupnost ove ozbiljnosti promatrati sa njegove razine. Mi Hrvati koji imamo jasan domovinski smjer, jesmo i moramo biti iznad sakatosti jugoslavenskog kljaje koji jutarnjim buđenjem nije svjestan jučerašnjeg dana. U drugom izbornom krugu ako ga bude, želim vidjeti Kolindu i Milana, a u konačnici, ja jesam uvijek i do smrti ću biti, protiv svih Josipovića, svih Jugoslavija i svih podložništava.
Od kad smo se krenuli baviti sami sa sobom, doimamo se kao prokleti Šćepan Mali kojem ni vlastita izdaje samoga sebe ne ide za rukom. Koliko je pokusnih promašaja potrebno čovjeku kako bi shvatio da licemjerje nikada neće postati temelj iskrenosti. Godine prolaze, vlastitim životima svjedočimo u korist politikanstvu tzv. velikom umu, koji se eto razumije u politiku i imaju jasnu viziju budućnosti. Čije budućnosti? Naše? Ne, naše ne. Svoje možda, ali naše svakako ne.
Predsjednički kandidat za drugi krug |
Što je sve Josipović trebao biti
I evo nas opet na pragu izbora prvog čovjeka države. Ovaj bi- morao biti oličenje više stoljetne težnje hrvatskog naroda,
- morao bi biti profil u kojeg svaki građanin ove države s pravom vjeruje da će biti pravičan,
- mora poštivati Ustav RH i biti njegov stjegonoša,
- predsjednik mora imati jasne stavove po svim bitnim nacionalnim i moralnim pitanjima svog naroda,
- mora štititi dignitet i integritet Domovine,
- mora štititi interes države kroz vanjsku i unutarnju politiku,
- mora brinuti o tomu da mu u sigurnosne službe ulazi one osobe koje su za Domovinu spremne žrtvovati sve svoje interese i same sebe,
- moraju mu oči biti uprte u snagu i efikasnost OS,
- mora poticati Vladu i ostale bitne institucije trodiobene vlasti kako bi se opravdala tisućljetna čežnja naroda za vlastitom slobodom i
- mora biti karakter od čovjeka a ne pizda, kako bi rekli naši stari.
To je osoba koju tražimo za svog predsjednika. Za sada imamo tri poznata kandidata: Ivo, Kolinda i Milan.
Hrvatska može i mora puno bolje |
Ja bih rekao, da evo, još jednom imamo priliku biti osobe od stava, biti Hrvati, biti svoji na svome. Sadašnji predsjednik Josipović je uistinu primjer kakav nam slijedeći predsjednik ni u ludilu ne smije biti. Ni jedno od ovih "mora" on nije. Ovaj čovjek je tek izrođeni uljez u instituciji predsjednika, jednako kao što je bio i njegov prethodnik. Hrvatski se narod kroz stoljeća trudio osloboditi upravo ovakvih predstavnika, njegov princip indoktriniranosti je ono što nam je stoljećima urađalo nejedinstvom, on je kako sam rekao, sve ono što ne bi smio biti. U zadnje vrijeme doznajemo da je dostavljao tajne dokumente veleposlaniku R Srbije, što bi značilo da je igrao vrlo prljavu i podlu zadaću protiv interesa vlastitog naroda.
Hrvati nisu luđaci
Ovaj čovjek mora biti zadnji pospani primjerak sa svojim prvim i posljednjim predsjedničkim mandatom. Međutim, ja ne želim kazati da u njegovom liku mora počivati naše narodno jedinstvo. Žalosna bi to bila činjenica. Naše zajedništvo treba počivati na narodnoj svjesnosti o tomu kakvog prvaka želimo imati. Može li se to prepoznati u osobi Kolinde koja je za razliku od Ive-regionale predstavljena kao Kolinda-trilaterale? Kažu neki da nije to "bez nike" jer da nju svakako guraju sile iz kojih dolazi, kako bi se srušilo Josipovića koji je marioneta engleske politike. Zar je rješenje u tomu da podupiremo osobu koju nam predlaže neka nova sila teže? Nećemo Engleza, ali bi zato mogli Amerikanca. Nećemo Austrijanca i Ugara ali ćemo zato Srbina?Nikad više |
Primjedbe
Objavi komentar