Preskoči na glavni sadržaj

Bandić i njegovo klizalište

Da je po pravu i pravici Mesiću bi do sada i kosti istrunule u Remetincu

Uhvatiše Milana Bandića i njegove ađutante. Kažu da je to zagrebačka hobotnica koja je već godinama duboko u zagrebačkom podzemlju i zbog koje građani grada Zagreba ne spavaju mirno. Tko zna, možda to i nije baš tako. Sve mi se čini da je tu malo više tek novinarskih želja nego li će se u svemu pronaći dokaza za druga Milana. Gledajući RTL koju je Milan i na sudu dobio zbog klevete, kako vijesti sa podsmijehom prenose, kako tendenciozno plasiraju i pokušava čak i visinu presude izreći, ja se ne mogu oteti slici svog hapšenja za Jugoslavije i svesrdnog zalaganja pojedinih mještana da me se primjerno ribne kako bi bio upozorenje drugima. Druge je zapravo bolila neka stvar za onim za čim je meni srce pucalo. Izgleda da je slična situacija i kod Bandića u Zgrebu. Neposluh bi ga mogao koštati glave. Godinama se naime pokušava Bandu prikazati kao ključnog glavonošca svih nedaća grada Zagreba, a zapravo od postanka demokratske vlasti u RH ni jedan gradonačelnik nije toliko dao truda za svoj grad koliko mister Bandić.
Neka organi rade svoj posao a mene pustite da spavam
Josipović se kao i obično mudro izvlači - neka službe rade, a Milanović poput štakora čuva jezik za zubima jer zna da je ovo gadno vrijeme kad bi se mogao nepametno izlanuti kako on to već umije. Milan nije od jučer gradonačelnik i ja uistinu vjerujem da se ne radi o budalastom profilu koji bi na tako važnoj funkciji olako ostavljao tragove svoje inkriminiranosti. Kad bi se po tragovima provodile pravosudne isljedbe tada bi tovariš Mesić i sadašnji Josipović odavno ležali na robiji, jedan zbog izdaje a drugi zbog ponavljanja djela svog prethodnika. 

Čija je zadnja u ovoj igri

Milana Bandića zasigurno ne bi vidjeli kraljem naše metropole da mu svojevremeno nije HDZ dao prešutnu izbornu podršku sa beznačajnom kandidatkinjom. Veličanstvena pobjeda u gradu Zagrebu pored ovako nesposobne Vlade, Milan je, mada malo pogrbljena stila, mnogo ispravnije djelovao od predsjednika Josipovića. Bandićev odvjetnik htjede svratiti pozornost na neku drugu liniju obrane pa kaže kako je ovo tek pokušaj svraćanja pozornosti sa sudskog procesa u Njemačkoj, ali ja nisam baš siguran da bi se na ovakav način takvo što činilo, jer bi to bilo ispod razine i samog Milanovića.
Ja nemam pojma
Na kraju krajeva, UDB-ima djeca će biti suđena neovisno o psihičkom stanju hrvatskog naroda. Gledajući riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela primjetio sam suzdržanost u komentarima što u konačnici govori da ni njemu nije jasno što se iza brda valja i bi li i on mogao biti slijedeći neposlušni uznik. I Rijeka i grad Zagreb su iznimno važni partijskom vrhu. Međutim, ovdje se ipak ne radi o klasičnom neposluhu već o novom, čisto financijskom preslagivanju karata. Koliko god izgledalo da je partija kroz Milanovića i Josipovića izgubila tlo pod nogama, ona pokazuje da još uvijek ima poluge vlasti u svojim rukama i da ih ne želi olako prepustiti nastupajućoj stihiji. Partijski je zaključak jasan - mjesto predsjednika države i vladajuću većinu očito gubimo pa daj da spasimo bar jedan od sigurnih izvora financiranja. Cilj je grad Zagreb. Radi se o milijardama a ne o tisućama kuna. Jasno je naime da mandat gradonačelnika ostaje daleko iza predsjedničkih izbora ali i iza parlamentarnih. Izgubi li SDP i HNS državni proračun što je gotovo sigurno, istovremeno Rijeku i Varaždin ne drže zbog stranačkog raskola, oni ostaju nemoćno na financijskoj vjetrometini poput kukuruzišta u sušno ljeto.  Ovo je ipak potez očajnika. Drugovi spašavaju što se spasiti može. 

Zašto HDZ šuti?

Unatoč činjenici da su smogli snage pokrenuli spektakularno rušenje gradonačelnika i svih menadžera zagrebačkog Holdinga, ostaje cijela lepeza neuspjeha, kako ekonomskih tako političkih i moralnih od kojih će se godinama pokušavati oprati ali, bit će to teško i gotovo nemoguće.
Kad se vratim - ako se vratim - ne bu samo ležali
- bumo delali -
Rastakanje je izgleda tek počelo. Mene ipak zanima ono nešto drugo pa se pitam. Ako šuti Milanović, zašto šuti HDZ? Nije li u najmanju ruku čudno da u ovakvoj situaciji najveća oporbena stranka HDZ,  nakon što je mladi i pohlepni SDP-ovac Davor Bernardić u svojoj radosti jedva dočekao istaknuti svoju kandidaturu u prijevremenim izborima, šuti kao da to nije njihova stvar. Mogao bi biti trojaki razlog njihove šutljivosti. Je li Bandić svjesno žrtvovan međusobnim dogovorom partijskih mešetara vezano za podjelu plijena, možda se HDZ boji izbora jer doista nema kvalitetnog kandidata za grad Zagreb ili se jednostavno ne snalazi u vremenu i prostoru. Što god da je od ova tri navoda, ja sam u Splitu nesretan zbog vas takvih kakvi jeste u našem Zagrebu.
Vrati li se Bandić na slobodu, SDP umire za svagda, ostane li u pritvoru do gubitka grada, što je izvjesno, u Hrvatskoj će peta kolona snažnije djelovati nego li kroz svih dvadeset godina demokracije.






Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

"Dragi antifašisti"

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"! Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali. Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali u Barbarin rov Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave. Ubili ste ga jer se molio za vaše duše Kad god ustajali iza svoga stola i pogled

ANTO, skini kapu!

Anto, skini kapu! Antifašizam Smrt je odnosila svoj danak i noću i danju. Gledali  smo je u oči već danima i u očaju je iščekivali kao da će nam s njom naše muke prestati. Osjećao sam da tu više nema nade. Jedino što mi se vrtilo po glavi je misao da nikad više neću ugledati ćaću i mater i najmlađeg brata. Majko moja mila što nam to rade – budila su me pitanja iz trn u tren. Ovo nisu ljudi, ovo nije ni likom ni naličjem Bog stvarao. Ovo su djeca samoga Vraga. (Ovo je ulomak iz svjedočanstva jednog od dvadesetak nesretnika koji su preživjeli ulazak i izlazak iz antifašističkog pakla) Kada smo ušli u Hrvatsku, a bilo je to negdje iza 05 u jutarnjim satima, rekoše da se ponovno pregrupiramo jer ćemo u kolonu primiti još jednu skupinu od stotinjak bandita koji će nam praviti društvo. Zasukali smo svoje lijevo krilo kolone u kojoj je po mojoj slobodnoj procjeni bilo oko 3 500 – 5 000 ljudi i stali sa desne strane ceste. Čekali smo. Iz daljine se čula pucnjava. Činilo mi s

Pravac "Padre PIO" - I DIO

Pravac Padre PIO, pajdi bez premca Mislio sam da će i to biti još jedna klasična vidokolica. Sjedni u auto, malo zastani, zaviri ovamo, onamo, nešto snimi, dobro pojedi i baš me briga. Kad ono, ni po babi ni po stricu već po pajdinomu planu.   Mi krenuli k njemu, a on nas odveo na još važnija mjesta. Bilo nas je pet, tri jadna muška i dvije žene.  Manji smo dio karizmatske molitvene zajednice Novo rađanje. Pravac kretanja smo nazvali    Padre Pio.  Nekako nam je sjeo u srce i morali smo ga malo ćirnuti u Italiju. Brodom do Ancone. Ništa posebno. Valjaj se po nekakvim podmetačima, brodskim klupama i priželjkuj da što prije svane. I konačno, kad smo prebrodili Jadran, jutro nas probudi s pogledom na doista veliku morsku luku.  Nismo se  zadržavali. Sjednemo u našeg četverokotačnog magarca i krenemo dalje. Cilj je San Giovanno Rotondo.  Na autoputu malo više prometa nego na našem (kad su ljetne kolone). Putujemo i rekao bi da primjećujemo ono zbog čega se mi Hrvati možemo prilič