Preskoči na glavni sadržaj

Sodoma, Gomora i red pedera

Čini se da nam je suđeno sve češće raspravljati o pederima, njihovoj zdravoj bolesti, pozitivnom grijehu i našoj nazadnoj svrhovitosti. Čim se dotaknem ove teme odmah pomislim na biblijski dio koji priča o čerupanju tukaca u Sodomi i Gomori. 
Kaže tako u Post 19,1-29 kako se nesretni Lot jedva spasio od svojih sugrađana da ga (da oprostite na izrazu) ne naguze. Prepričava pisac da je Jahve poslao dva anđela u posjetu kod Lota kako bi ga upozorili na kaznu koja slijedi za gradove Sodomu i Gomoru jer na nebu bijaše velika pritužba na njih zbog nemila grijeha. Uvijek sam se pitao, što li su ove bedevije strašno napravile pa su od Boga zaslužili da ih na živo izgradela. I pazi sad. Ovi anđeli koji dođoše Lotu u goste, dvojice predivnih mladića,  ne htjedoše u početku čak ni u kuću ući. Znali su naime kako uglađene čunke ovih gradova funkcioniraju.
Sadi pa vadi
Gradovi tih vremena, imali su status u velikoj mjeri, koji imaju današnje države, što bi se reklo da su sami donosili ustave i zakone o vlastitom načinu života. Gostoprimstvo kod pravednika tog vremena je bilo iznad časti i vlastite djece. Lot i nije imao nego dvije kćeri. Kaže pisac da su građani Sodome, prije nego li su Lot, njegova obitelj i ova dva mladića legli na počinak, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka opkolili Lotovu kuću. Tražili su od Lota da izvede tu dvojicu iz kuće da ih se namiluju. Drugim riječima građani su htjeli svoje turiste (da oprostite na izrazu) naguziti. Znate li što zapravo znači ova zadnja rečenica? To znači da je ova država-grad davno prije donijela Zakon o 
ravnopravnosti spolova, isti ovaj koji je donio i Sanader u Hrvatskoj. Da su iza toga donijeli zakone kojim su štitili istospolne zajednice. Odmah iza toga su legalizirali pravo svakog pedera da javno obznanjuje svoju vezu sa drugim pederom i da to može u svom gradu-državi ozakoniti. Kaže pisac da na Lotova vrata nasrnu i mlado i staro. Ovo govori da su i oni svojevremeno uveli  Kurikulum o zdravstvenom odgoju i da je sadržavao Jovanovićev modul 4. Vidljivo je kako su djeca odgojena već u ranoj dobi da svakog ljepotana koji poželi prenoćiti u Sodom imaju "pravo" (da oprostite na izrazu) natandrčiti. Možete samo zamisliti kakvi su to dani i noći bile u kojima se prema važećem zakonu moglo uhvatiti bilo koga, na ulici, birtiji, polju u gradskoj vijećnici i bilo gdje, jednostavno bez pitanja survati na njega, dok se ne olakšaš. Nezamislivo? Zašto je to nezamislivo kad smo i mi pred vratima takve i još gore stvarnosti. Sodoma i Gomora su tek dva grada koja preliše čašu Jahvine strpljivosti.
Isuse, daj da progledamo
Danas su deseci država sa po tisuće gradova duboko zaorale svoj pravni put u ovom smjeru. Daleko dalje su i dosegle u svom "pravorijeku". Danas očito ima više papira, pa se finese imaju na čemu bolje dotjerivati. Kažeš li pederu po hrvatski da je peder on se uvrijedi a ti ideš u rešetkasti pederokut na dva mjeseca. Da dragi moji, mi bezbrižno popločavamo Sodomsku sudbinu sebi, vlastitom narodu i vlastitoj djeci. I sad se pogledajte ponovo u oledalo i upitajte se - ZAŠTO? E pa zato prijatelji moji jer mnoge nije briga tko će sutra ući u našu državnu vjećnicu i tko će donositi razne kurikulume po kojima ćemo bez odgovornosti i po slovu zakona moći (da oprostite na izrazu) nekoga natandrčiti i od nekoga biti natandrljeni. Mnoge nije briga za preferencijalno glasovanje, mnoge nije briga što će i na slijedećim izborima HDZ i SDP međusobno podijeliti 25% tuđih glasova, mnoge nije briga što će 450 000 Hrvata izvan Hrvatske imati prava kolika imaju i 70 000 Srba u Hrvatskoj i to onih tisuća koji su ratovali protiv hrvatskog naroda. Mnoge smeta pomisao da bi jedna dr. Željka Markić mogla ući u Hrvatski Sabor a ne smeta ih što iz njega nikako ne izlazi zla i polupismena Vesna Pusić. E dragi moji, tako to izgleda kad počnete promišljati o pozitivnom aspektu grijeha i negativnom aspektu Božanske zakonitosti. 
DRITO u ....

U fundamentalnom smislu, grijeh vam je kršenje određenih normi koje opravdavaju svoju svrhovitost. 
I kad jedan od biskupa na Sinodi o obitelji kaže kako je nenormalno da se dijete sprema za svetu pričest a istovremeno majka koja već godinama živi sa drugim u vanbračnoj zajednici nema pravo na pričest, ja kao laik pridržavam sebi za pravo kazati da - to što je on biskup istovremeno ne podrazumijeva da je i normalan. 
Lot je u svojoj Sodomi izgubio svoju svrhovitost pa ga je Jahve spasio u zadnji tren. Izgube li Hrvati svojoj svrhovitost u Hrvatskoj, tko će nas spasiti? Neće nam biti nikakvo čudo da nas po slovu zakona, negdje iza ugla zaskoči mlađi i jači netijak i "sašije" u zatijak. Ali i to je tek predigra onoga čim završava Sodoma i Gomora. Hoće li nove gradove-države Jahve opatrnuti užarenim kuglama sa neba ili će tek pustiti pomahnitale ISIL-ijevce da porube glave, bace koju atomsku i sl. koje li razlike.




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

"Dragi antifašisti"

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"! Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali. Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali u Barbarin rov Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave. Ubili ste ga jer se molio za vaše duše Kad god ustajali iza svoga stola i pogled

ANTO, skini kapu!

Anto, skini kapu! Antifašizam Smrt je odnosila svoj danak i noću i danju. Gledali  smo je u oči već danima i u očaju je iščekivali kao da će nam s njom naše muke prestati. Osjećao sam da tu više nema nade. Jedino što mi se vrtilo po glavi je misao da nikad više neću ugledati ćaću i mater i najmlađeg brata. Majko moja mila što nam to rade – budila su me pitanja iz trn u tren. Ovo nisu ljudi, ovo nije ni likom ni naličjem Bog stvarao. Ovo su djeca samoga Vraga. (Ovo je ulomak iz svjedočanstva jednog od dvadesetak nesretnika koji su preživjeli ulazak i izlazak iz antifašističkog pakla) Kada smo ušli u Hrvatsku, a bilo je to negdje iza 05 u jutarnjim satima, rekoše da se ponovno pregrupiramo jer ćemo u kolonu primiti još jednu skupinu od stotinjak bandita koji će nam praviti društvo. Zasukali smo svoje lijevo krilo kolone u kojoj je po mojoj slobodnoj procjeni bilo oko 3 500 – 5 000 ljudi i stali sa desne strane ceste. Čekali smo. Iz daljine se čula pucnjava. Činilo mi s

Pravac "Padre PIO" - I DIO

Pravac Padre PIO, pajdi bez premca Mislio sam da će i to biti još jedna klasična vidokolica. Sjedni u auto, malo zastani, zaviri ovamo, onamo, nešto snimi, dobro pojedi i baš me briga. Kad ono, ni po babi ni po stricu već po pajdinomu planu.   Mi krenuli k njemu, a on nas odveo na još važnija mjesta. Bilo nas je pet, tri jadna muška i dvije žene.  Manji smo dio karizmatske molitvene zajednice Novo rađanje. Pravac kretanja smo nazvali    Padre Pio.  Nekako nam je sjeo u srce i morali smo ga malo ćirnuti u Italiju. Brodom do Ancone. Ništa posebno. Valjaj se po nekakvim podmetačima, brodskim klupama i priželjkuj da što prije svane. I konačno, kad smo prebrodili Jadran, jutro nas probudi s pogledom na doista veliku morsku luku.  Nismo se  zadržavali. Sjednemo u našeg četverokotačnog magarca i krenemo dalje. Cilj je San Giovanno Rotondo.  Na autoputu malo više prometa nego na našem (kad su ljetne kolone). Putujemo i rekao bi da primjećujemo ono zbog čega se mi Hrvati možemo prilič