"Dragi antifašisti"

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"!

Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali.

Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali
u Barbarin rov

Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave.

Ubili ste ga jer se molio za vaše duše

Kad god ustajali iza svoga stola i pogled bacali na svoju obitelj, sjetili se vi dabogda, sviju onih koje ste žive zatvorili u Hudu jamu i pustili  da umiru u naj strašnijim mukama koje jedino sam Sotona u svojoj mržnji mogaše osmisliti. Sjećali se vi tako njih iz dana u dan, iz noći u noć dok god ne shvatili da su i oni, sve te silne duše, mogle uživati  za svojim stolovima, sa svojim obiteljima i uživati u radosti svoje djece.

Ove tisuće Hrvata, među kojima je bilo preko 10% žena i djece,
mogli su tek pokušati pronaći rupu za izlaz, ali ne uspješe

Tako vi, "dragi antifašisti",  kad god i gdje god ručak svoj dočikali, vinom se zalijevali i pjesme svoje pjevali, sjećali  se svojih "slavnih" pothvata u kojima ste neumoljivo i nenadmašivo uništavali sve što je bilo za vaše protiv. Dok janjetinu pivom zalijevali pred očima vam se vraćale slike mog rođaka kojeg ste živa na ražnju ispekli, ne zaboravili i svih 124  mojih mještanina koje ste zaklali, kamenovali, propucali ili živa u jamu gurnuli. Sjetili se i djeteta u kolijevci kojem ste u sprdnji rođendan sa bombom "čestitali". Ne zaboravili ni mog nevinog strica, mog djeda i sve nesretnike na koje ste slučajno nabasali. Neka vas njihove slike bude prate i uspavljuju.

fra Stjepana Naletilića ste razapinjali
a potom živa ispekli na ražnju

Kad se uputite na proslavu svog prokletog proslavljanja, sjetili se, svih onih koje ste tjerali ispred sebe u nepreglednim kolonama smrti od Bleiburga od Jasenovca, od Maribora do ciglane u Sremskoj Mitrovici, u rudnike po žalosnoj Bosni, i sve do bugarske granice i grada Skoplja gdje su vam preživjeli kolodvore i ceste gradili. Svih se njih sjetili i najednom vam sinulo kako bi to bilo predivno da ste tu mladost ostavili na životu i da su oni i njihova djeca danas, zajedno s vama proslavljali još jedan dan života, ljubavi i zajedništva. O, dao Bog da vam se te misli cijelim putem  vrte po pameti.

Kolone smrti kojima se ponosite

Kad god pogledali u svoju ženu i svoje kćeri, sjetili se vi dr. Mile Budaka i njegove kćerke. Sjetili se vi svog "slavnog" uspjeha kada ste zarobili nevinu djevojku i bezbroj puta silovali u podrumu Zagrebačkog kazamata. Ta djevojka je isto što i vaša kćerka i unuka koje gledate. Vi ste je, a u tomu su prednjačile vaše majke partizanke, silovali i na kraju raskomadali  noževima i sjekirama. Sve ste to uredno slikali kako bi mogli živom ocu pokazati što ste mu  napravili od kćerke.

Otac i kći. Grozda i Mile Budak

Proslavite svoju "pobjedu" do kasno u noć. Molim vas budite ipak pribrani i nemojte se opiti do neprepoznatljivosti ljudskoga bića kao što ste to činili neposredno nakon svih zlodjela koja ste činili svom narodu. Kad se budete vraćali kući, koračajte smjelo i ničeg se ne bojte. Pogledajte  nebo u taj božanski beskraj. Molim vas zaustavite se malo sa strane i naćulite uši (onako kao kad prase piša). Samo bez straha. Poslušajte. To što čujete to je pjesma iz raja. To je pjesmo franjevaca sa Širokoga Brijega koje ste pobili kao stoku, to se čuju glasovi svih vaših jamara kojima ste grkljane prerezali i gurnili duboku u bezdan. Taj pjev ALELUJA od kojeg vas jeza hvata, to je glas nevino iskomadane Grozde i nevine Marije koju silovanu bacište u jamu Jazovku. Slušajte, samo slušajte. Eto, možete i molitvu čuti. Vama je namijenjena. Pazite samo, to je molitva a ne jeka topova. Vi se vraćate doma sa proslave svoje proklete pijanke i nemojte umjesto križa i krunice uhvatiti nož u svoje ruke jer bi mogli svoje najmilije "sretne obitelji" zabunom pobiti. Dakle, to vam je molitva i ne dajte se smesti.

Idite sad, samo idite i ne zaustavljajte se do svoje postelje.  Blago vama ako ste se svega ovoga sjetili i na kraju čuli taj anđeoski pjev svojih žrtava. Ako jeste, blago vama. To vam je znak da Bog plače nad vama. On čeka. Čeka vaše pokajanje, suzu vaše duše jer vas još uvijek želi za sebe.  Pa neka vam taj vaš prokleti dan antifašizma bude životna prekretnica i da ga konačno jednom u životu proslavite sa suzom na oku. Obratili se vi tako i postali sretni putnici za nebo. Za to vam je potrebno puno suza. Naplakali se vi dabogda.