Preskoči na glavni sadržaj

Kaštelanski eko proljev

DEMONŠTRACIJUUUUUN!!!  

- A zašto? 
- Pa oćedu nas otrovati. 
- A ko nas to oće otrovati, pa komu mi ode smetamo?
- Pa naši politički policijoti  i krupni kapital.
- Oooo, a ća smo in mi jadni skrivili? O da mi je digdi pobići... itd. itd.
Ispred HNK Split i Gospe od zdravlja


I tako se eto danas okupiše prosvjednici a među njima i moja malenkost. Kažu, starta se ispred crkve Gospe od zdravlja. E moja Gospe čini mi se da te se sjetimo jedino kad nas zahvati gripa, kad se dijete razboli, pukne guma na kamionu ili nas netko za lovu počne ozakonjeno trovati. Sad bi ja trebao pisati o Cemexu i njegovim financijskim planovima kroz narednih 30 godina, našim prosvjedima i budućim odvozima na gradsko groblje Lovrinac kao posljedici zagađenosti našeg malog mista. E pa nemam namjeru.
ministar kaštelanskog zaljeva
Ova naša Hrvatska djeluje poput velikog tankera koji se izdiže 30-ak metara iznad i jednako toliko ponire ispod vodene površine. Nalazimo se na palubi i eto, kao brinemo o njezinoj čistoći. Svako malo iz podpalublja iziđe poneki drelkan i kaže nam da ta naša paluba  nije tako prljava te da se ne moramo toliko brinuti o njezinoj čistoći. Naravno, to je naša paluba i mi se o njoj i te kako želimo brinuti. Htjeli bi je tako blistavu da s nje možemo jesti. Na žalost, iz dana u dan, već godinama, desetljećima, iz potpalublja izlaze raznobojni drelkani, bace svoje smeće na našu palubu, ukradu nam metle i aštrume i ponovno se vrate u svoje čisto i sigurno potpalublje, zatvore vrata i ne mare za palubu. Da, iz godine u godinu, sad ćelavi, sad dlakavi, sad plavi sad crveni. 

Najzad, na palubi nam se pojavi žena sa grupom ljudi i kaže: "Narode, pa mi ovako nećemo na zelenu granu. Zašto ne napravimo ključ po kojem bi ušli u potpalublje i izbaciti smećare van s broda? Pa to je preduvjet da naš brod bude oličenje ljepote i dugovječnosti, a ne ovako da mi umiremo a oni nam se rugaju. Ajde da vidimo tko je za promjene, neka nam da potporu svojim potpisom". Pa da je prikupljeno i 700 000 ja bi bio nesretan jer bi to nakon svega bila premala brojka, na žalost ni toliko. Moj nesretni narode, tugo moja, rano moja, komu ste to povjerovali? Tko vam je to pomutio razum i mrenu na zjenice vaše navukao? Ivo Josipović, GONG, HDZ, SDP. Mila moja majko što nam se to događa?
Hvalospjev pijanom bratu - političaru


I evo nas danas na rivi, šaljemo prosvijednu notu. Komu? Ministru zaštite okoliša i prirode Mihaelu Zmajlović? Na žalost imam vam prenijeti jednu poruku od njega. U razgovoru s njim od prije deset minuta poručio nam je svima:" budale, tko vas ..., ovo paluba je moj poligon i ja na njoj serem kad hoću i gdje hoću. Čistite i ne pravite galamite bez veze". 
Hvala - dragi ministre  rekoh ja -  oprostite na smetnji. 

U konačnici, iskrene čestitke organizatoru, momku koji je na rivi iznio argumente protiv Cemexa i njihova prljavog nauma.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

"Dragi antifašisti"

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"! Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali. Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali u Barbarin rov Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave. Ubili ste ga jer se molio za vaše duše Kad god ustajali iza svoga stola i pogled

ANTO, skini kapu!

Anto, skini kapu! Antifašizam Smrt je odnosila svoj danak i noću i danju. Gledali  smo je u oči već danima i u očaju je iščekivali kao da će nam s njom naše muke prestati. Osjećao sam da tu više nema nade. Jedino što mi se vrtilo po glavi je misao da nikad više neću ugledati ćaću i mater i najmlađeg brata. Majko moja mila što nam to rade – budila su me pitanja iz trn u tren. Ovo nisu ljudi, ovo nije ni likom ni naličjem Bog stvarao. Ovo su djeca samoga Vraga. (Ovo je ulomak iz svjedočanstva jednog od dvadesetak nesretnika koji su preživjeli ulazak i izlazak iz antifašističkog pakla) Kada smo ušli u Hrvatsku, a bilo je to negdje iza 05 u jutarnjim satima, rekoše da se ponovno pregrupiramo jer ćemo u kolonu primiti još jednu skupinu od stotinjak bandita koji će nam praviti društvo. Zasukali smo svoje lijevo krilo kolone u kojoj je po mojoj slobodnoj procjeni bilo oko 3 500 – 5 000 ljudi i stali sa desne strane ceste. Čekali smo. Iz daljine se čula pucnjava. Činilo mi s

Pravac "Padre PIO" - I DIO

Pravac Padre PIO, pajdi bez premca Mislio sam da će i to biti još jedna klasična vidokolica. Sjedni u auto, malo zastani, zaviri ovamo, onamo, nešto snimi, dobro pojedi i baš me briga. Kad ono, ni po babi ni po stricu već po pajdinomu planu.   Mi krenuli k njemu, a on nas odveo na još važnija mjesta. Bilo nas je pet, tri jadna muška i dvije žene.  Manji smo dio karizmatske molitvene zajednice Novo rađanje. Pravac kretanja smo nazvali    Padre Pio.  Nekako nam je sjeo u srce i morali smo ga malo ćirnuti u Italiju. Brodom do Ancone. Ništa posebno. Valjaj se po nekakvim podmetačima, brodskim klupama i priželjkuj da što prije svane. I konačno, kad smo prebrodili Jadran, jutro nas probudi s pogledom na doista veliku morsku luku.  Nismo se  zadržavali. Sjednemo u našeg četverokotačnog magarca i krenemo dalje. Cilj je San Giovanno Rotondo.  Na autoputu malo više prometa nego na našem (kad su ljetne kolone). Putujemo i rekao bi da primjećujemo ono zbog čega se mi Hrvati možemo prilič