Preskoči na glavni sadržaj

Laže koza al' ne laže rog. Ivo je LAŽOV

Čudno je da i do sada nisam stavio ovakav naslov. A nisam jer je toliko pogrdnosti u našem politikantskom elitizmu da jednostavno ne znaš s koje bi strane prije krenuo. Kaže nam predsjednik Ivo Josipović da se zahvalio svom savjetniku Dejanu Joviću na dosadašnjem radu i iznimnoj učinkovitosti ali da se eto u nekim stvarima nisu složili pa ga je zbog toga razriješio dužnosti.
Savjetnik - kako ugasiti Hrvatsku
Bravo Ivo, bravo. Meni je inače drago kad netko progleda jer za državu je ogroman trošak imati slijepca. Kad je uz to i predsjednik onda je i šteta i veća. Svaki put naime kad slušam našeg predsjednika ugrizem se za jezik i tako spriječim neurone da ne izazovu kakvu glupost. 

Kažu pametni ljudi (ovo se ne odnosi na Mesića) da je savjest ono što nam je Bog ugradio kao korektiv u duhovnu dušu pri samom činu stvaranja.  Iz toga proizlazi da svaki čovjek posjeduje korektiv. Svijest je pak nešto drugo. To je postignuće misaone razlučivosti o nečem što jeste-nije ili bi valjalo biti. To je dakle rezultat, uvjetovanog procesa sa odgojem, školovanjem, političkim, sociološkim i inim okolnostima u kojima se čovjek nalazi tijekom svog života.  Za razliku od savjesti koja funkcionira po božanskim zakonitostima, svijest je rezultat cijelog niza događanja. Ima li prema tome i naš predsjednik savjest kad je svom savjetniku nakon pune 4,5 godine dao šup kartu?  Pa što se to dogodilo kod predsjednika  kad se Jovića odrekao. Rekao bi naš Kujundžić da se probudio.
Savjetnik - kako uništiti crkvu
Zar nakon četiri i pol godine? Naš predsjednik naša spavalica, je zapravo  sve vrijeme bio budan jer je bila i još je u pitanju jugo-regija, prijateljstvo i bratstvo "balkanskih" naroda i narodnosti. Ivo ima savjest jednako kao i svi mi drugi i on ZNA što je dobro a što zlo,dobio ju je od Onoga kojeg ne priznaje. Zar doista vjerujete kako Ivo Josipović nije znao da je njegov savjetnik projugoslavenske i pročetniče orijentacije. I te kako ga e dobro poznavao još prije pet godina kada ga je birao u svoj tim. Jović je toliko puta imao ispade da ga je po njima upoznao i vrabac na grani pa kako ne bi naš dr. Ivo. Međutim, dragi moji prijatelji, ne radi se o tomu. Na stvarnosti je nešto daleko gore i opasnije. Kada bi se predsjednik eto i lažima poslužio u ovim trenucima ja mu ne bi uzeo za zlo jer je krenula izborna trka i razumijem njegovu želju da ponovno postane predsjednikom. On na žalost ne laže, on tu laž živi. On Jovića miče jer se ovaj izlanuo a to mu i ne ide baš u prilog kroz ovo izborno razdoblje - i sad mislite da je to, to.  Bože moj, kad bi svijet bio crno-bijel ovo bi odmah prihvatio, ali svijet nije takav. Ja ni u to ne vjerujem.
Savjetnik - kako zaštititi oca
Ne vjerujem naime da se toliko podloj skupini može potkrasti ovakav ispad u ovako važnom  vremenu.  Ja bih prije povjerovao kako je ovo smišljen čin kampanjskih predatora  kojim žele  pokazati narodu kako se naš predsjednik "odlučno" obračunava s "lošim" kadrovima.  Gnjusne li podvale vlastitom narodu. Josipović naime tipuje na veliku većinu "manitih" Hrvata. Pa druže Josipoviću, nismo maniti, prokužili smo te davno prije. Moram ti kazati da ja osobno i ne držim do tebe kao do predsjednika, više te smatramo uljezom na predsjedničkom tronu kao i tvog prethodnika nego li časnom institucijom.
VLASTITA PRAVEDNOST
- vlastita providnost
Sve vrijeme si naime obmanjivao narod da spavaš, a ti si svom snagom radio protiv interesa njihova interesa. Svom snagom želiš pokazati kako i ti ponekad lažeš, a istina je zaprvo da si ti jedan okorjeli i nepopravljivi lažov i prevarant. Daješ sve od sebe kako bi uvjerio ovaj narod da si dobronamjeran, pravedan i miroljubiv a ti si zapravo licemjer par exelans. Molim vas nemojte se više truditi. Od jučer slušamo onu staru: "Uzalud vam trud svirači". Toliko ste mi prepoznatljivo nepopravljivi da od jučer zanemarujem vaše postojanje. Za budućeg predsjednika isto biramo doktora, ovaj put medicine.







Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

"Dragi antifašisti"

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"! Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali. Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali u Barbarin rov Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave. Ubili ste ga jer se molio za vaše duše Kad god ustajali iza svoga stola i pogled

ANTO, skini kapu!

Anto, skini kapu! Antifašizam Smrt je odnosila svoj danak i noću i danju. Gledali  smo je u oči već danima i u očaju je iščekivali kao da će nam s njom naše muke prestati. Osjećao sam da tu više nema nade. Jedino što mi se vrtilo po glavi je misao da nikad više neću ugledati ćaću i mater i najmlađeg brata. Majko moja mila što nam to rade – budila su me pitanja iz trn u tren. Ovo nisu ljudi, ovo nije ni likom ni naličjem Bog stvarao. Ovo su djeca samoga Vraga. (Ovo je ulomak iz svjedočanstva jednog od dvadesetak nesretnika koji su preživjeli ulazak i izlazak iz antifašističkog pakla) Kada smo ušli u Hrvatsku, a bilo je to negdje iza 05 u jutarnjim satima, rekoše da se ponovno pregrupiramo jer ćemo u kolonu primiti još jednu skupinu od stotinjak bandita koji će nam praviti društvo. Zasukali smo svoje lijevo krilo kolone u kojoj je po mojoj slobodnoj procjeni bilo oko 3 500 – 5 000 ljudi i stali sa desne strane ceste. Čekali smo. Iz daljine se čula pucnjava. Činilo mi s

Pravac "Padre PIO" - I DIO

Pravac Padre PIO, pajdi bez premca Mislio sam da će i to biti još jedna klasična vidokolica. Sjedni u auto, malo zastani, zaviri ovamo, onamo, nešto snimi, dobro pojedi i baš me briga. Kad ono, ni po babi ni po stricu već po pajdinomu planu.   Mi krenuli k njemu, a on nas odveo na još važnija mjesta. Bilo nas je pet, tri jadna muška i dvije žene.  Manji smo dio karizmatske molitvene zajednice Novo rađanje. Pravac kretanja smo nazvali    Padre Pio.  Nekako nam je sjeo u srce i morali smo ga malo ćirnuti u Italiju. Brodom do Ancone. Ništa posebno. Valjaj se po nekakvim podmetačima, brodskim klupama i priželjkuj da što prije svane. I konačno, kad smo prebrodili Jadran, jutro nas probudi s pogledom na doista veliku morsku luku.  Nismo se  zadržavali. Sjednemo u našeg četverokotačnog magarca i krenemo dalje. Cilj je San Giovanno Rotondo.  Na autoputu malo više prometa nego na našem (kad su ljetne kolone). Putujemo i rekao bi da primjećujemo ono zbog čega se mi Hrvati možemo prilič