Preskoči na glavni sadržaj

ŠAH

Može li se razvalina nastala na ideološkim podjelama zakrpati dolarima? Jedino ako, najmanje jedan od aktera nestane sa lica zemlje, ali u tom slučaju se nema što krpati.

Na trenutak bi čovjek rekao da je HDZ doživio još jedan udar i to baš u naj bolniju točku. Napustila ga je gospođa Martina Dalić, bivša ministrica financija.  U Vladu RH je pristigla u vrijeme Jadranke Kosor  29.prosinca 2010 i tu se zadržala do kraja HDZ-ove vladavine. Kao nestranačka glava, ekonomistica iz bankarskih krugova dogurala je do najviših krugova vlasti. Jasno, samo mjesec dana nakon toga učlanjuje se u stranku. Postade ona tako ravnopravnija od ravnopravnih koji se učlaniše davnije 1990-te godine. Martina moja, izgleda da se ne možeš dugo zadržati na jednom mjestu. Kakvog li čuda? Pa i nisi me baš iznenadila. Drago mi je da si poslužila primjerom i još draže da ćeš pojedincima pomoći da progledaju.
U stranku demokršćanskih nazora ulaze osobe koje se tako osjećaju. Ti si se opredijelila za stranku tek kad su te postavili na  najvišu državničku katrigu sa koje si mogla izvlačiti najviše koristi za sebe i svoje. Zato ti  smeta stranačko bavljenje  prošlošću? Da si mogla naslutiti kako ćeš u budućoj vladi zauzeti prethodnu poziciju uvjeren sam da bi i danas bila članica HDZ-a. Karamarko očito ignorira Jacine igračke. I ja bi da sam na njegovu mjestu, jedino mi nije jasno čemu onda slične učlanjuje ako tebe i takve ignorira. Kao da ostaje mentalni sklop na istoj razini unatoč bezbrojnim primjerima da se cjelovitost i vrijednost stranke može očuvati ponajprije na ideološkim i moralnim pa tek onda na ekonomskim osnovama. Kako to? Jednostavno. Svu pljačku koja se dogodila kroz strukture HDZ-a i SDP-a u korist je naime samo jedne stranke. Ideološke stranke disperziranih komunista (ISDK). Od te pljačke jedino su oni imali koristi.

Da se radi o moralnoj osobi kakvom se predstavljaš tad se u stranku ne bi ni učlanjivala već bi nastojala odraditi svoj dio povjerenog ti posla bez obzira kojeg si svjetonazora ili koji lobi zastupaš. Ovim činom si zapravo pokazala da si u stanju kroz debelo crijevo još dublje proći samo da ostaneš na poziciji. Je li HDZ iz ovog čina što naučio, ne znam, ali svakako je njegovo članstvu dobilo za pravo postavi pitanje ima li što u statutu stranke za promjenu.

Promatrajući iz prikrajka ovih zbivanja ne mogu se oteti dojmu da si i ti Martina tek jedan mali šahovski „konj - kobila“ kojeg je eto Josipović pomakao sa kocke na kocku, jer ovo jedino njemu odgovara u ovo vrijeme na ovaj način. Ali to zapravo ne govori ni o Josipoviću ni o HDZ-u već isključivo o tebi i onom tko te doveo u HDZ. Dakle, Jaca i Šeks = Martina Dalić. Katastrofa u kojoj je još jedan konj ostao u trci.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

"Dragi antifašisti"

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"! Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali. Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali u Barbarin rov Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave. Ubili ste ga jer se molio za vaše duše Kad god ustajali iza svoga stola i pogled

ANTO, skini kapu!

Anto, skini kapu! Antifašizam Smrt je odnosila svoj danak i noću i danju. Gledali  smo je u oči već danima i u očaju je iščekivali kao da će nam s njom naše muke prestati. Osjećao sam da tu više nema nade. Jedino što mi se vrtilo po glavi je misao da nikad više neću ugledati ćaću i mater i najmlađeg brata. Majko moja mila što nam to rade – budila su me pitanja iz trn u tren. Ovo nisu ljudi, ovo nije ni likom ni naličjem Bog stvarao. Ovo su djeca samoga Vraga. (Ovo je ulomak iz svjedočanstva jednog od dvadesetak nesretnika koji su preživjeli ulazak i izlazak iz antifašističkog pakla) Kada smo ušli u Hrvatsku, a bilo je to negdje iza 05 u jutarnjim satima, rekoše da se ponovno pregrupiramo jer ćemo u kolonu primiti još jednu skupinu od stotinjak bandita koji će nam praviti društvo. Zasukali smo svoje lijevo krilo kolone u kojoj je po mojoj slobodnoj procjeni bilo oko 3 500 – 5 000 ljudi i stali sa desne strane ceste. Čekali smo. Iz daljine se čula pucnjava. Činilo mi s

Pravac "Padre PIO" - I DIO

Pravac Padre PIO, pajdi bez premca Mislio sam da će i to biti još jedna klasična vidokolica. Sjedni u auto, malo zastani, zaviri ovamo, onamo, nešto snimi, dobro pojedi i baš me briga. Kad ono, ni po babi ni po stricu već po pajdinomu planu.   Mi krenuli k njemu, a on nas odveo na još važnija mjesta. Bilo nas je pet, tri jadna muška i dvije žene.  Manji smo dio karizmatske molitvene zajednice Novo rađanje. Pravac kretanja smo nazvali    Padre Pio.  Nekako nam je sjeo u srce i morali smo ga malo ćirnuti u Italiju. Brodom do Ancone. Ništa posebno. Valjaj se po nekakvim podmetačima, brodskim klupama i priželjkuj da što prije svane. I konačno, kad smo prebrodili Jadran, jutro nas probudi s pogledom na doista veliku morsku luku.  Nismo se  zadržavali. Sjednemo u našeg četverokotačnog magarca i krenemo dalje. Cilj je San Giovanno Rotondo.  Na autoputu malo više prometa nego na našem (kad su ljetne kolone). Putujemo i rekao bi da primjećujemo ono zbog čega se mi Hrvati možemo prilič