Kuda ide moj HRAST?

Balada o caru bez krune i carstva

Prošetam svaki dan do naših štandova i gledam cure i dečki kako se nesebično daju u prikupljanju potpisa za revolucionarno djelo. Građanska inicijativa „U ime obitelji“ vodi rat protiv boljševizma, političkog elitizma, učmale državne administracije i mentalnog sklopa koji se provlači ovim narodom gotovo osam desetljeća.  Kažu, ide nam bolje nego li prošli put. Ne čudim se, jer narod je u konačnici dijete poštenja a ne sebičnosti. Od samog početka moj Hrast je tu na bezuvjetnom raspolaganju kako bi se ideja realizirala i društvo u kom živimo dovelo u životno kvalitetniju a time i demokratičniju situaciju. U svakom slučaju, ovo je skok naroda na zadnju skalinu zadnjeg vagona u zadnjoj kompozicije demokratskih vlakova koji nas vode u bulju budućnost. U protivnom, bojim se da i pruge budu prestajale postojati a s njima i narod.

HNS, Savez za Hrvatsku ili HDZ? A HRAST?  Ili samo JA?

Gotovo cijeli Hrast je po štandovima. Svi gradovi su u pogonu. Potpisuju gotovo svi. Potpisuje moj Hrast ali potpisuje i HDZ-ovo biračko tijelo. Potpisuju i SDP-ovci. Jučer sam čuo da su i Srbi u Vukovaru i Vinkovcima pristupili potpisivanju. Dakle, narod potpisuje. Traži sudjelovanje u udlučivanju i presjeca nit vladavine istoimenih predodređenika.  Predsjedništvo Hrast-a je u cijelosti podržalo inicijativu. Idemo u pobjedu. Referendum će sigurno proći. Mi u to vjerujemo. Brojke potpisanih pokazuju da su promjene neizbježne. Iz toga proizlazi  da ćemo birati osobe a ne stranke. Preferencijalnim glasom mi određujemo tko će ući u Sabor a ne Šeks ili Milanović. Konačno, pada nedemokratski institut koji je na vlasti održavao mentalne komuniste i jugo-kapitaliste. Koliko je važno preferenijalno glasovanje toliko i to da više neće biti predizbornih koalicija. Ni jalovi Dont više neće dijeliti naše glasove.

Pa, ako vjerujemo u te aktivnosti koje svim silama podupiremo, čemu onda moj Hrast trči pred rudu i stvara koaliciju sa HDZ-om  kako bi prošao u Sabor. Čak što više. U Predsjedništvu od devet članova, šest je protiv ovoga saveza.  U konačnici, zar je važno tko je za a tko protiv, ako će referendum već sutra poništiti prethodno sklopljene koalicije. Dakle, kuda ide moj Hrast?

Odlukom predsjednika Stranke suspendiraju se članovi predsjedništva koji su izrazili drugačiji stav od predsjednika, ali ne samo to, prethodno su, sada suspendirani članovi predsjedništva razriješili samog predsjednika sa mjesta šefa stranke. Dakle, „nepostojeći predsjednik“ suspendira većinu od pet članova predsjedništva. Jedan član, kojeg se „predsjednik“ nekim čudom nije dotakao i sam donosi „samosuspenziju“  u kojoj kaže:“suspendiram sebe sa mjesta člana predsjedništva ali i tebi pravo da me više po bilo kom pitanju zastupaš“. Amen.  Sad više nisam siguran imam li predsjednika ili od danas  sam sebi predsjedavam. U svakom slučaju meni je štošta prisjelo.

Odluka o samodeložaciji

Očito je da sada imamo nešto složeniju situaciju nego li prije par godina. Sada je tu okrunjeni car Ladislav ali bez carske krune, međutim, sve mi se čini da je ostao i bez carstva. Naime, šestoricu suspendiranih članova predsjedništva podupire gotovo 90 % članova Hrasta.

Moje zadnje pitanje „kosmičkim silama“ koje upravljaju stanjem u Hrastu – što ste dobili sa još jednom udavačom koja se već devet puta udavala i od imetka ni suklene čarape sa sobom ne nosi? Takvih već imate na desetke. Ali, uvažavam i onu srpsku  – neka krepa susjedova krava pa makar i moju zadesila krepa.  

Je li vam sada jasno zašto podržavam REFERENDUM. Zato, da nikad više ne zaokružim ni slučajno a kamo li namjerno, mentalitet „za Judine škude“.

Ljubljena moja Domovino, brzo li zaboravljamo, olako li opraštamo. Trebao sam i ja umrijeti, bar bi se pisalo da sam za te i u smrt s bratom pošao, a ovako, za tebe ni živ živjeti ne mogu.