Pravac "Padre Pio" - III DIO

Pa, gdje si čovječe

Čudno je to da, kad u popodnevnim satima uđete u San Giovanni Rotondo, a nakon Lanciana, izgubite onu posebnu želju za susretom s njim. Zaustavimo se nedaleko od centra i krenemo prema središtu svih zbivanja malog gradića sa velikom dušom.

Nekad

Nekako mi se čini da je komercijala sve preuzela pod svoje. Ulice su prekrcane štandovima na kojima se prodaje Pio, Padre Pio i opet Pio. Pajdu unovčavaju u svim mogućim oblicima. Pravi Talijani. Ja ostajem u svom svijetu. Potpuno miran, a i noge mi nakon toliko puta traže smiraj. Volio bi sjesti a još radije prileći. Štakljasti Mile vuče naprijed bez milosti. Tip je bio u četvrtoj pa ne zna za “polako“. Ravno u crkvu. Na našu sreću ova „radi“ cijeli dan. 

Razgledamo to zdanje koje je napravljeno kao nadogradnja male crkvice i ne možemo se nadiviti.

Danas (Pročelje nekadašnje crkve vidljivi u lijevom kutu)

 Impozantni građevinski gorostas, a u njezinu kutu jedna mala ispovjedaonica. Tu je i nekakva izderana stolica, užljebljeno klecalo, pa još nekih par stvari koje odražavaju siromaštvo vremena i poniznost čovjeka. Prolazeći uviđamo, nigdje imetka. Ostali su tek tragovi ljubavi koji će po svemu sudeći svjedočitu u svu vječnost, da je ovaj skromni siromah, živeći Krista prerastao i samoga sebe. Puno je slika, različitih predmeta, svega nekako ima, ali, ja ne osjećam njega. Nema Pia. To me čini nekakvom plutačom što prolazeći kroz prostor nekontrolirano udara sad lijevo sad desno. Trebam vodiča a njega nema. Čudilo je da me nije presreo, potegao za ruku, zaustavio i očarao, kao što je to napravio Isus u Lancianu. Ma pazi ti njega, kao da ga nije briga što smo prevalili toliki put. Izgledalo je kao da za nas ne mari. Ovo je naime bila prilika upoznati se skromnim životom  čovjeka što življaše Onoga, koji je nama svega par sati ranije priredio blaženo stanje za svojim stolom ili je primjerenije to nazvati, predokusom raja.

Ja i on. Ja na nogama, on na slici

Zašto je onda njemu dao tako veliki križ uz svu poniznost, čistoću i poslušnost a mene ugošćuje ovako nedostojna. Mile to opet tumači na svoj način - nije nikakvo čudo, jer da ti ičem vrijediš On bi natovario na tebe, ali zna  da bi da bi odmah kleko. Pa na koga će staviti križ nego na onoga tko ga može nositi. Ima tu istine i to velike. Lijepo je sve to vidjeti, ali Pio, mi smo se došli upoznati s tobom i doživjeti te, a tebe nema. 

Vrijeme prolazi a ja sam sve manje uvjeren da ćemo ga naći. I tako prođe i ovaj dan u traženju Padre Pia nalutali smo na Isusa. On nas nahranio i pustio da idemo dalje. Baš me zanima gdje ćemo završiti. Bez vodiča? - A reklo bi se.