Mrkva i batina.
- A gdje je Magarac?
- Evo ga upravo piše ovaj text.
Kad je nekoć HDZ nadmoćnom većinom dobio vlast u državi pomislio sam kako je, hvala Bogu i Hrvatima svanulo. Promatrao sam divotu bunila u kom su se pojedinci počeli tako žestoko lupati u prsa da sam ih i sam morao zaustavljati da se ne ozljede. U kuće im počeše pristizati svećenici, na gozbama zauzimaše počasna mjesta, prva mjesta u crkvama itd. itd. Svakodnevno se pričalo o pomirbi, o zajedništvu djece ustaša i partizana, prestala su povijesna natezanja oko toga tko je kriv a tko ne, a svi su u glas ponavljali Tuđmanovu krilaticu da je i NDH bila više stoljetna čežnja hrvatskog naroda za slobodom i neovisnošću. Istovremeno, kao iz nekakva filma strave i užasa moglo se pratiti kako se mijenja izgled službenog grba RH, kako glavne pozicije u Vladi, Saboru, državnim službama preuzimaju „iskusne“ političke mecene komunističke bratije. Vrlo intenzivno se kreće u pretvorbu i privatizaciju pri čemu poduzeća šaptom padaju u ruke bivših direktora također povijesnih plagijatora i njihove djece. Vojska u kojoj sam i sam bio svjedoči o stotinama podoficira koji preko noći postaju pukovnici i brigadiri da ne kažem i generali. Zanimljiva konstalacija snaga u tek „pomirenom“ narodu.
Iza ove „idile“ u kojoj su se paraplegičari posvađali oko Franjina nasljednika bilo je potpuno „normalno“ da Francekovo mjesto zaposjedne mentalni komunist, imbecil, redikul, lopov, suradnik UDB-e i KOS-a, kokošar a na mjesto prvog čovjeka u Vladi, „gigant“ koji je na izglasavanju samostalnosti hrvatske države, protestno napustio sabornicu. Treba li govoriti što se događalo na svim drugim razinama vlasti. Kako su nas pomeli iz Službe a u zamjenu doveli umirovljene KOS-ovce koji su suspendirani zbog kriminala, odradili sječe generala, izmijenili kompletnu strukturu državnog aparata do mjere neprepoznatljivosti u nacionalnom biću. Što su to napravili? Ta skupina hibridnih pacifista odradila je predradnju za dolazak Sanadera i tzv. desnog krimena na čelo države a dakako, uz blagoslov mentaliste i redikula.
Zavladao je užas koji se poput bujice odnosio sve pred sobom a da se nitko nije pobunio jer eto, došao je na vlast predstavnik demokršćanske konzervativne struje. Markantni kokot koji govori nekoliko jezika uspio je šarmirati gotovo cijeli narod i u isto vrijeme opljačkati više nego li devet konja mogu povesti za sobom. Čovjek iz Crkve, govorilo se, donio je amoralne zakone koji u ovom narodu nikad nisu bili zamislivi a da ne govorimo provedivi, zakone koji su bili sablazan i kad se u šali o njima zborilo. Čisti sotonizam. Degradacija ne samo naroda kao Hrvata već i Hrvata kao čovjeka. Umjesto da se isprave djela nakaznosti svojih „protivnika“ prethodnika, ovi nastavljaju udarati još većom žestinom po ljudskim, moralnim i nacionalnim uzusima. Rastaču nam ne samo INU, Podravku i druge ključne gospodarske subjekte već nam rastočiše dušu na koju su oni kao imali pravo. Lažni kredibilitet.
I je li narod nezadovoljan? Dakako da je nesretan i nezadovoljan. Ne izlazi na izbore već se opija od svojoj žalosti, a oni koji nikad i nisu htjeli državnu samostalnost ponovno dovode na vlast još rigidnije umne beskućnike koji kreiraju vrhunac umne impotencije u zagrljaju sa deset ministara Srba, stotine savjetnika Srba, KOS-ovaca, antiklerikalaca, crvenih mundira i kojekakvih furija kojima je zadaća da u jednom mandatu zasjeku mačem u samo središte ovog već iznemoglog narodnog bića. Crkaline. Proširuju odvratnost protubožijih zakona, vrše čistke kakvih se ni Staljin ne bi postidio, kreiraju zakonitosti koje garantiraju amneziju povijesne stvarnosti i kurikulume koje pedofile stavljaju u rang zdravijih od zdravih. Nakaradnosti nigdje kraja.
Kaže mi prijatelj prije nekoliko dana da ne priznaje tzv. prijatelje koji nisu s njim i ne bore se za njegove odnosno stranačke stavove koje eto on sada zastupa. Zatečen sam kratkovidnošću inače plemenita čovjeka i poštena Hrvata.
Što je to što bi ja trebao zastupati ako nekom mislim biti prijatelj? Koju od navedenih struja valja podržati? Svaka koja je dolazila na vlast bila je vezana zakonom kauzalnosti do mjere da je i najnepismeniji mogao zamjetiti da proizlaze jedni iz drugih. Prethodnici su kreirali svoje nasljednike. Pa zašto ne bi još jednom pokušali?
NEĆU! NEĆU I NEĆU! Ne želim više davati bijanko mjenicu na uštrb budućnosti vlastite djece. Prepoznatljive su mi priče nadolazećih koliko i stil gluparanja odlazećih. A o čemu se u konačnici radi? U startu se ponudila mrkva. „Gladan“ narod povjerovao i zaletio se za njom ne razmišljajući što mu je desno i lijevo. Kad su shvatili da je mrkva tek naslikana već je bilo kasno. Na vlast je zasjela batina koja je mlatila i onako nesretnog zbunjenog čovjeka lomila do ne prepoznatljivosti. Batina je izišla iz raja – pravdali su svoju mržnju. Je, ali ja sam vam se htio krvi napiti stoko bezčasna jer ste batinom ubijali moju tek rođenu djecu. I nije dugo trajalo. Pa nije ni bilo potrebe. On što se stoljećima gradi budala u deset minuta sruši. Ogorčen narod na tvrdoću batine ponovno na horizontu ugleda mrkvu za kojom se zaleti poput pomahnitalog slona i trči za njom. Ni ovaj put ne shvaća da su mrkvu ponovo izvjesile iste redikule koje su ih do jučer nemilosrdno mlatile. Totalno razočarenje je zavladalo kad su se i drugi put uvjerili da su namagarčeni i da su umjesto mrkve dobili milokliz usranog Sanadera. Ta činjenica djeluje na potpuno isti način kao i prvi put. Stvorena je apatija koja rezultira novim „gigantima“ zvanim Milanović i Josipović. Mili Bože, ova batina ne samo da je tvrđa, nemilosrdnija, bezdušnija, kvrgavija i bolnija od prethodne, ova dodatno smrdi, zaudara, imberlano širi zarazu do naj zabitijih krajeva društva. Ovo je vrhunac svakoga zla.
Slijedi MRKVA!
E pa, mrkvo moja ja u tebe vjerovati neću. Ne. Ni u ludilu. Ne, ne vjerujem. Ne vjerujem da me mogu voditi ljudi koji svojom glavom nikad nisu mislili i donosili vlastite zaključke prema vlastitoj savjesti. Ne može me voditi nitko tko vlastitim životom ne pokazuje da je normalno ono što je Bog stvorio normalnim, ni onaj tko se klanja žrtvama a da ga nije briga tko ih je i zašto prouzrokovao, niti onaj komu Franjina krilatica od početka nema utemeljenja kao da smo mi narod imbecila kojima ne pripada ono što svi drugi imaju u izobilju, niti me može voditi isključiva budala koja se domogne bine samo zato jer je malo snažniji i grlatiji.
Mrkvo moja, nije da te ne želim ali debelo me moraš prije sokom napojiti da bi povjerovao da postojiš i da to što imaš u sebi nije usmrđena voda već kvalitetan i zdrav sok.
I tko je u konačnici mrkva a tko štap? Nije više ni bitno. Važno je, koga se smatra magarcem, a ja to više ne želim biti.
Primjedbe
Objavi komentar