Preskoči na glavni sadržaj

Referendumska "Bujica"

O nesretna poplavo, sve pred sobom gutaš.


Kad bi birao za predsjednika države između novinara Milana Ivkošića i Nina Raspudića ja bi svakako izabrao Nina. Kad bi birao za glavnog urednika nekih novina opet bi izabrao Raspudića a ne Ivkošića.
prof.dr. Nino Raspudić potpisuje za referendum
Kad bi birao za bilo koju dužnost u RH između Milana i Nina moj odabir bi uvjek bio prof.dr. Nino Raspudić. Pa recite mi zbog čega bi uopće vjerovao vama gospodine Ivkošiću ne riječ, da ovaj referendum nije opravdan? Toliko neopravdanog blaćenja dr. Željke Markić u najavi  „Bujuce“  u kojoj se vodio obračun HDZ-a sa narodom od dvojice (iskazanih) HDZ-ovaca, mogao je priuštiti netko nepismen, bez iskustva, omražen kod svoje čitalačke publike, ali vi, vi nikako. Što vas je to potaklo ako ne obećavajući nagovor izvjesnih vladara na promijenu stava prema osobi Željke Markić koju ste svesrdno podržavali u prvom referendumskom pitanju a sada prezirno obrisali noge o njezinu stručnost, sposobnost i njezin moral? Katastrofa gospodine Ivkošiću. Razočaran sam. I ne samo s vama već i sa vama gospodine Bujanec.
Razočarao si me Milane

Vi ste, da bi opravdali dovođenje dvojice HDZ-ovaca koji su sukreatori podmukle i podle Sanaderove politike, u samoj najavi kazali, da ste  ovaj put doveli protivnike referendumskog pitanja zato što ste u prethodnoj emisiji imali dvojicu njegovih podržavatelja. To nije istina. U prethodnoj emisiji niste imali  kao temu podržavatelje referenduma već sukobljene strane unutar stranke HRAST-a, koji doduše podržavaju referendum. Dakle, tema nije bila referendumska potpora već ovo što rekoh. Prema tomu i vi ste gopodine Bujanec u meni pobudili sumnje da emisije plasirate po onom „tko više da“ a ne po prosudbi što je za boljitak vašem narodu. Obojica snosite moralnu  odgovornost u slučaju neuspjeha ovog životno važnog pitanja.  Neka vam Bog oprosti ali vrijeme je neumoljivo. Zato, svi vi prijatelji koji smognete volje pročitate ovaj text, MOLIM VAS, potaknite svoje rođake, prijatelje i znance neka se trgnu i daju svoj glas potpore ovoj krucijalnoj prekretnici u životu naše Domovine. Ove su nam vlasti ubile volju za životom a kamo li za suodlučivanjem o svojoj sudbini. 
Božo Petrov a ne Stipe Gabrić Jambo
  Ovaj referendum će u saborske klupe dovesti osobe poput Bože Petrova,  Ivana Kovačića, Božo Skoko i njima sličnih a vaš neangažman u prikupljanju potpisa ostavit će Vladimira Šeksa, Ivu Sanadera, Stipu Gabrića Jamba, Željka Jovanovića i njima slične. Trznimo se prijatelji, izgubit ćemo Hrvatsku, izgubit ćemo Domovinu, izgubit ćemo Slobodu. Pokrenimo se zadnje je vrijeme.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

"Dragi antifašisti"

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"! Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali. Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali u Barbarin rov Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave. Ubili ste ga jer se molio za vaše duše Kad god ustajali iza svoga stola i pogled

ANTO, skini kapu!

Anto, skini kapu! Antifašizam Smrt je odnosila svoj danak i noću i danju. Gledali  smo je u oči već danima i u očaju je iščekivali kao da će nam s njom naše muke prestati. Osjećao sam da tu više nema nade. Jedino što mi se vrtilo po glavi je misao da nikad više neću ugledati ćaću i mater i najmlađeg brata. Majko moja mila što nam to rade – budila su me pitanja iz trn u tren. Ovo nisu ljudi, ovo nije ni likom ni naličjem Bog stvarao. Ovo su djeca samoga Vraga. (Ovo je ulomak iz svjedočanstva jednog od dvadesetak nesretnika koji su preživjeli ulazak i izlazak iz antifašističkog pakla) Kada smo ušli u Hrvatsku, a bilo je to negdje iza 05 u jutarnjim satima, rekoše da se ponovno pregrupiramo jer ćemo u kolonu primiti još jednu skupinu od stotinjak bandita koji će nam praviti društvo. Zasukali smo svoje lijevo krilo kolone u kojoj je po mojoj slobodnoj procjeni bilo oko 3 500 – 5 000 ljudi i stali sa desne strane ceste. Čekali smo. Iz daljine se čula pucnjava. Činilo mi s

Pravac "Padre PIO" - I DIO

Pravac Padre PIO, pajdi bez premca Mislio sam da će i to biti još jedna klasična vidokolica. Sjedni u auto, malo zastani, zaviri ovamo, onamo, nešto snimi, dobro pojedi i baš me briga. Kad ono, ni po babi ni po stricu već po pajdinomu planu.   Mi krenuli k njemu, a on nas odveo na još važnija mjesta. Bilo nas je pet, tri jadna muška i dvije žene.  Manji smo dio karizmatske molitvene zajednice Novo rađanje. Pravac kretanja smo nazvali    Padre Pio.  Nekako nam je sjeo u srce i morali smo ga malo ćirnuti u Italiju. Brodom do Ancone. Ništa posebno. Valjaj se po nekakvim podmetačima, brodskim klupama i priželjkuj da što prije svane. I konačno, kad smo prebrodili Jadran, jutro nas probudi s pogledom na doista veliku morsku luku.  Nismo se  zadržavali. Sjednemo u našeg četverokotačnog magarca i krenemo dalje. Cilj je San Giovanno Rotondo.  Na autoputu malo više prometa nego na našem (kad su ljetne kolone). Putujemo i rekao bi da primjećujemo ono zbog čega se mi Hrvati možemo prilič