Preskoči na glavni sadržaj

Mirela Holy ili Eserihija k(H)oli

 Mirela Holy ili Eserihija k(H)oli


Modna dizajnerica koja se u partijskom naletu uspješno ubacila u prvi vagon pobjedonosnog vlaka kiki-riki koalicije izgleda da "uspješno" vodi svom kraju. Neka hvala Bogu, neka je ona zdrava i živa i neka vodi kolo na svojoj livadi. Holy je naime, nakon što je stjerana iz uspješne vlade Zorana Milanovića, shvatila da njezini istomišljenici ne vide dalje od nosa i da im se bliži kraj. Shvatila je naime da su njezine kolege manje više svi, jalove usidjelice starog sistema koje se međusobno drže i potpomažu, a što uvelike priječi reformu komunističke partije u modernu socijal-komunističku stranku "demokratskih" nazora.
H(K)oli
Uvidjela je da partijsko zlato  neće milom iz ruku njezinih preteča pa se opredijelila za okupaciju zaobilaznim putem. SDP nikad nije slabije stajao na nogama. Predsjednički kandidat im nikad nije bio u bolje - lošijoj  a članstvo očajnijoj situaciji. Stječem dojam da bi bili daleko sretniji da nisu ni došli na vlast.  Holy i njezini politički dizajneri očito svjesni slabosti svoje stranke,  zastarjeloj partijskoj garnituri stvaraju alternativu. Valika su nadanja da bi dobar dio obezglavljenog članstva mogao pronaći smiraj u ORaH-u pod izlikom da je to osmišljena partijska ideja kako bi se po rezonu modne dizajnerice Mirele presvukli i nalikovali na nešto ljepše. Od svih programskih načela čini mi se da jedino što im Holy može ponuditi jest vlastiti primjer životnog partnerstva u kojem partneri preko dana jaše starim roditeljima na grbači a noću jedno drugom bez tereta vlastite djece.  Ojača li Holy prema predviđenom plani to će biti isključivo na uštrb svoje partijske družine koja bi je u konačnici mogla "milosrdno" dovući na čelo cijelokupne partijske organizacije i njezina blaga. A to i jest krajnji cilj modnih dizajnera.
K(H)oli
Na žalost krajnje ponadanih, Mirela Holy nema ni jedne intelektualne točke koja bi se prepoznala kao različitost i nada današnjoj ekonomskoj nesreći, pa će u konačnici ispasti da je ona doista tek jedan pokušaj modnog dizajniranja svoje partije po vlastitoj modnoj recepturi. Međutim, ako je išta prolazno onda je to moda, koja u najboljem slučaju potraje godinu ili dvije. Predmnijevam da bi gospođa  ili gospođica Holy na kraju mogla postati tek bakteriološki  problem Milanovićeve urinalne infekcije, koja se na nesreću bolesika liječi jako jako dugo. Hoće li je Milanović uspjeti izmokriti ili će trajno podleći bakteriji Eserihiji treba strpljivo promatrati kroz narednih nekoliko mjeseci.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

"Dragi antifašisti"

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"! Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali. Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali u Barbarin rov Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave. Ubili ste ga jer se molio za vaše duše Kad god ustajali iza svoga stola i pogled

ANTO, skini kapu!

Anto, skini kapu! Antifašizam Smrt je odnosila svoj danak i noću i danju. Gledali  smo je u oči već danima i u očaju je iščekivali kao da će nam s njom naše muke prestati. Osjećao sam da tu više nema nade. Jedino što mi se vrtilo po glavi je misao da nikad više neću ugledati ćaću i mater i najmlađeg brata. Majko moja mila što nam to rade – budila su me pitanja iz trn u tren. Ovo nisu ljudi, ovo nije ni likom ni naličjem Bog stvarao. Ovo su djeca samoga Vraga. (Ovo je ulomak iz svjedočanstva jednog od dvadesetak nesretnika koji su preživjeli ulazak i izlazak iz antifašističkog pakla) Kada smo ušli u Hrvatsku, a bilo je to negdje iza 05 u jutarnjim satima, rekoše da se ponovno pregrupiramo jer ćemo u kolonu primiti još jednu skupinu od stotinjak bandita koji će nam praviti društvo. Zasukali smo svoje lijevo krilo kolone u kojoj je po mojoj slobodnoj procjeni bilo oko 3 500 – 5 000 ljudi i stali sa desne strane ceste. Čekali smo. Iz daljine se čula pucnjava. Činilo mi s

Pravac "Padre PIO" - I DIO

Pravac Padre PIO, pajdi bez premca Mislio sam da će i to biti još jedna klasična vidokolica. Sjedni u auto, malo zastani, zaviri ovamo, onamo, nešto snimi, dobro pojedi i baš me briga. Kad ono, ni po babi ni po stricu već po pajdinomu planu.   Mi krenuli k njemu, a on nas odveo na još važnija mjesta. Bilo nas je pet, tri jadna muška i dvije žene.  Manji smo dio karizmatske molitvene zajednice Novo rađanje. Pravac kretanja smo nazvali    Padre Pio.  Nekako nam je sjeo u srce i morali smo ga malo ćirnuti u Italiju. Brodom do Ancone. Ništa posebno. Valjaj se po nekakvim podmetačima, brodskim klupama i priželjkuj da što prije svane. I konačno, kad smo prebrodili Jadran, jutro nas probudi s pogledom na doista veliku morsku luku.  Nismo se  zadržavali. Sjednemo u našeg četverokotačnog magarca i krenemo dalje. Cilj je San Giovanno Rotondo.  Na autoputu malo više prometa nego na našem (kad su ljetne kolone). Putujemo i rekao bi da primjećujemo ono zbog čega se mi Hrvati možemo prilič