Preskoči na glavni sadržaj

Poštovani

Poštovani, 

      ovaj kutak otvaram s nakanom, da povećam preglednost svojih pisanija, kako bih vam bile dostupnije moje misli, ideje, planovi, pa u konačnici i aktivnosti. Kada kažem "moje", podrazumijevam dijaloški odnos Vas i mene kao i općenito naš međusobni odnos koji će svakako pomoći Vama i meni u zajedničkom svekolikom uzdizanju.  

      Na ovaj blog imam nakanu prenijeti  već objavljene textove na facebooku a koje su kao zasebne teme polučile ozbiljniji interes ili su po mom mišljenju imali značajnijeg smisla.

      Novi postovi koji budu pristizali bit će odraz mog fizičkog, psihičkog i duhovnog stanja. Česte teme su političke aktualnosti, stavovi o povijesnoj zbilji, duhovna tematika i prepričavanja životnih dogodovština. 
Neki dijelovi Vam se zasigurno neće svidjeti, sa nekim ćete biti u potpunoj suprotnosti ali vjerujem da ćete ovdje naći i detalja koji će vas uveseljavati i na koje ćete imati potrebu reagirati. Nadam se da da će nam ovaj moj blog pripomoći u kvalitetnijem sagledavanju jednakih ili različitih stavova po određenim životnim prilikama. 

      Uvažavam različitosti i naglašavam, budemo li se držali teme i uvažavali jedni druge, ovaj blog će lako prerasti u naše zajedništvo.

S poštovanjem,                                  



                                                                        Ante Mamić





Lokacija: Split, Hrvatska

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

"Dragi antifašisti"

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"! Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali. Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali u Barbarin rov Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave. Ubili ste ga jer se molio za vaše duše Kad god ustajali iza svoga stola i pogled
Objavi komentar
Pročitajte više

ANTO, skini kapu!

Anto, skini kapu! Antifašizam Smrt je odnosila svoj danak i noću i danju. Gledali  smo je u oči već danima i u očaju je iščekivali kao da će nam s njom naše muke prestati. Osjećao sam da tu više nema nade. Jedino što mi se vrtilo po glavi je misao da nikad više neću ugledati ćaću i mater i najmlađeg brata. Majko moja mila što nam to rade – budila su me pitanja iz trn u tren. Ovo nisu ljudi, ovo nije ni likom ni naličjem Bog stvarao. Ovo su djeca samoga Vraga. (Ovo je ulomak iz svjedočanstva jednog od dvadesetak nesretnika koji su preživjeli ulazak i izlazak iz antifašističkog pakla) Kada smo ušli u Hrvatsku, a bilo je to negdje iza 05 u jutarnjim satima, rekoše da se ponovno pregrupiramo jer ćemo u kolonu primiti još jednu skupinu od stotinjak bandita koji će nam praviti društvo. Zasukali smo svoje lijevo krilo kolone u kojoj je po mojoj slobodnoj procjeni bilo oko 3 500 – 5 000 ljudi i stali sa desne strane ceste. Čekali smo. Iz daljine se čula pucnjava. Činilo mi s
Objavi komentar
Pročitajte više

Pravac "Padre PIO" - I DIO

Pravac Padre PIO, pajdi bez premca Mislio sam da će i to biti još jedna klasična vidokolica. Sjedni u auto, malo zastani, zaviri ovamo, onamo, nešto snimi, dobro pojedi i baš me briga. Kad ono, ni po babi ni po stricu već po pajdinomu planu.   Mi krenuli k njemu, a on nas odveo na još važnija mjesta. Bilo nas je pet, tri jadna muška i dvije žene.  Manji smo dio karizmatske molitvene zajednice Novo rađanje. Pravac kretanja smo nazvali    Padre Pio.  Nekako nam je sjeo u srce i morali smo ga malo ćirnuti u Italiju. Brodom do Ancone. Ništa posebno. Valjaj se po nekakvim podmetačima, brodskim klupama i priželjkuj da što prije svane. I konačno, kad smo prebrodili Jadran, jutro nas probudi s pogledom na doista veliku morsku luku.  Nismo se  zadržavali. Sjednemo u našeg četverokotačnog magarca i krenemo dalje. Cilj je San Giovanno Rotondo.  Na autoputu malo više prometa nego na našem (kad su ljetne kolone). Putujemo i rekao bi da primjećujemo ono zbog čega se mi Hrvati možemo prilič
Objavi komentar
Pročitajte više