POGLED IZ PRIKRAJKA

Sedam mjeseci u Haagu, potom na suđenje u Hrvatsku gdje je oslobođen. General Ademi mirno spava General Rahim Ademi potražuje milijun kuna od RH za vrijeme provedenu u haškoj istrazi. Zašto ih Ademi ne tražiš od Haga koji te i zatvorio? Tamo ih nemaš pravo tražiti. Pa zašto ih onda ovdje tražiš? Pa u Hrvatskoj je sve moguće. Da, u Hrvatskoj je moguće da ratni zločinac svjedoči protiv hrvatskog vojnika, da na temelju tog svjedočenja ovaj bude osuđen a zločinac financijski nagrađen (Lora). U Hrvatskoj u kojoj kolo vode izdajice, izrodi, dezerteri i podlaci svake vrste sve je moguće jer su te mogućnosti po mjerilima njihova gledišta. Ademi kaže da nakon svega mirno spava. Spavaš li Ademi uistinu mirno?

O nesretna poplavo, sve pred sobom gutaš. Kad bi birao za predsjednika države između novinara Milana Ivkošića i Nina Raspudića ja bi svakako izabrao Nina. Kad bi birao za glavnog urednika nekih novina opet bi izabrao Raspudića a ne Ivkošića. prof.dr. Nino Raspudić potpisuje za referendum Kad bi birao za bilo koju dužnost u RH između Milana i Nina moj odabir bi uvjek bio prof.dr. Nino Raspudić. Pa recite mi zbog čega bi uopće vjerovao vama gospodine Ivkošiću ne riječ, da ovaj referendum nije opravdan? Toliko neopravdanog blaćenja dr. Željke Markić u najavi  „Bujuce“  u kojoj se vodio obračun HDZ-a sa narodom od dvojice (iskazanih) HDZ-ovaca, mogao je priuštiti netko nepismen, bez iskustva, omražen kod svoje čitalačke publike, ali vi, vi nikako. Što vas je to potaklo ako ne obećavajući nagovor izvjesnih vladara na promijenu stava prema osobi Željke Markić koju ste svesrdno podržavali u prvom referendumskom pitanju a sada prezirno obrisali noge o njezinu stručnost, sposobnost i n

Kome zvono zvoni? Trvljivi smo mi ljudi i ohola duha, samodopadni i isključivi, sebični i tvrdoglavi, tvrde šije rekli bi naši stari. Nerijetko se povodimo za svojim idejama koje ne samo da nismo misaono dotjerali nego ih ni kritizirati ne damo. Ne dozvoljavamo  da ih itko  savjetima dotakne jer bi se te "moje" ideje mogle, ne daj  Bože pretvoriti u "naše", a onda, kako bi itko mogao reći da je to moja a ne naša zajednička ideja. Može li zajednica uopće počivati na sebičnosti pojedinaca? Pojedinac može ali zajednica ne.  Otpisani Što su nam predsjednički izbori ili oni drugi bliži to nam se lica sve bolje odražavaju u ogledalu zajedništva. Sve više uviđam da jako velik broj naše zajednice karakterno stane u okvire prve rečenice. Ne čini me to sretnim jer znam da možemo bolje. Gledam i slušam kako se svađamo i prepucavamo dopisima, sve do vrijeđanja, koji je od kandidata/kinja za  predsjednika bolji a koji lošiji. Da je tražiti koncenzus vjerujem da bi ovom

Osoba od formata           Neću proricati da si budući predsjednik ali ovom emisijom Nu2 pokazao si da imaš stav, da znaš kud ćeš zategnuti volan kad uđeš u krivinu, da ne kalkuliraš sa svjetonazorima svog naroda. Biranje je tek za tri mjeseca ali, ti si za sada moj favorit i nikad više neću birati po snazi naguravanja već po vlastitoj savjesti pa da će mi to i zadnji put biti. Uživa moju podršku

 Mirela Holy  ili  Eserihija k(H)oli Modna dizajnerica koja se u partijskom naletu uspješno ubacila u prvi vagon pobjedonosnog vlaka kiki-riki koalicije izgleda da "uspješno" vodi svom kraju. Neka hvala Bogu, neka je ona zdrava i živa i neka vodi kolo na svojoj livadi. Holy je naime, nakon što je stjerana iz uspješne vlade Zorana Milanovića, shvatila da njezini istomišljenici ne vide dalje od nosa i da im se bliži kraj. Shvatila je naime da su njezine kolege manje više svi, jalove usidjelice starog sistema koje se međusobno drže i potpomažu, a što uvelike priječi reformu komunističke partije u modernu socijal-komunističku stranku "demokratskih" nazora. H(K)oli Uvidjela je da partijsko zlato  neće milom iz ruku njezinih preteča pa se opredijelila za okupaciju zaobilaznim putem. SDP nikad nije slabije stajao na nogama. Predsjednički kandidat im nikad nije bio u bolje - lošijoj  a članstvo očajnijoj situaciji. Stječem dojam da bi bili daleko sretniji da nisu n

Idem i jaaaa. NE TI NE! Došao je tiho i ušao u legendu. Po svemu sudeći predsjedniku Josipoviću gori pod noktima. Žao mi ga pa sam danas u popodnevnim satima napisao jedno savjetodavno pismo i hitno poslao na Pantovčak. U njemu sam preporučio predsjedniku da čim prije uskoči  zadnjim nogama u kadu hladne vode jer da tako i prednje sporije gore. Svejedno, rekao sam mu da će to tek usporiti njegovo izgaranje, ali ga neće zaustaviti. Auuuu, gori goriiiiii Shvatio drug Ivo da je počelo odbrojavanje. Pa kad si to shvatio Ivo? Nakon punih pet godina? Ovo je nevjerojatno kako otužni likovi olako dođu na mjesto prvoga čovjeka države. Nakon punih pet godina spavanja Ivo se probudio. Kamo sreće da ni sada nisi. Držali bi te inteligentnom osobom koja je tu došla igrom slučaja, manevrom partije i manitog Sanadera. Povremeno bih se budio, uzviknuo ime druga Tite, posjetio neki od četničkih derneka i opet otišao na spavanje. Peta godina je izgleda došla prije očekivanog i u vrlo nezgodn

Do vječnosti i natrag Možda bi i vječnost imala kraj kad bi znali za njezin početak. Inače, ona traje i traje, ona naprosto jest.  Napuštajući Monte Gargano osjećam se da tako kažem, radosno-tužan. Da ovakvo što postoji na svijetu? Neopisivo duhovno blago, dostupno ne samo čovjeku već svakom živom stvoru, pa i biku kojeg su pronašli da ovdje kleči. Je li samo bik klečao ili je čovjek jedino njega zatekao? Tko zna. Kažu naime neki, da pred Njim kleči sve stvoreno, osim umnika koji se uzdaju u vlastitu mudrost. Mihael - hebrejski Pa zar ja odavde moram krenuti natrag? Istim putem, pravac Split. Vesele budale Isusa Krista. Evo nas opet u San Giovanni Rotondo. Nećemo se dugo zadržavati. Zaći u suvenirnicu nešto kupiti, svratiti u crkvu do groba, pozdraviti Pia i produžiti dalje. Nešto sam kupio ali se ne sjećam što, vjerojatno nekog malog Pia ili tomu slično. Ušao sam u crkvu ponovno se pomolio kod groba i bez nekih očekivanja izišao vani. Nekako sam imao osjećaj razočaranost

S anđelom na piću Jutro u San Giovanni Rotondu traje relativno kratko. Ustati, popiti kavicu, opet se došuljati do crkve ne bi li sreli Pia i malo se podružili. Ali jok. Prošetali smo do njegova groba, sjeli ili kleknuli kraj njega, počeli ga zazivati, moliti, hvaliti, izjavljivati ljubav na prvi, drugi i tisući put, međutim, ovaj čovjek ne da ne "progovara", on nas jednostavno ignorira. Grob Padre Pia Čekaj malo, kažem ja sebi, sad ću doista dati sve od sebe. Opustim se ja do daske u svakom pogledu, sjedim, duboko dišem, zatvorim oči i lagano prepuštam cijeloga sebe njemu u ruke. Vizualiziram i nebo i zemlju, i njega i sebe. Evo, kažem ja njemu, sve moje je tvoje, ja više ništa nemam niti što posebno tražim. Nemoj mi slušati želje, materijalne, zdravstvene ni psihičke naravi. Ne muči se oko mene onako uobičajeno, ja želim nešto skroz lagano. Jedno malo, tiho druženje s tobom. Molim te Pio, molim te pajdo, nemoj dozvoliti da napustim tvoj grad a da se nemam čim pohvali

Balada o caru bez krune i carstva Prošetam svaki dan do naših štandova i gledam cure i dečki kako se nesebično daju u prikupljanju potpisa za revolucionarno djelo. Građanska inicijativa „U ime obitelji“ vodi rat protiv boljševizma, političkog elitizma, učmale državne administracije i mentalnog sklopa koji se provlači ovim narodom gotovo osam desetljeća.  Kažu, ide nam bolje nego li prošli put. Ne čudim se, jer narod je u konačnici dijete poštenja a ne sebičnosti. Od samog početka moj Hrast je tu na bezuvjetnom raspolaganju kako bi se ideja realizirala i društvo u kom živimo dovelo u životno kvalitetniju a time i demokratičniju situaciju. U svakom slučaju, ovo je skok naroda na zadnju skalinu zadnjeg vagona u zadnjoj kompozicije demokratskih vlakova koji nas vode u bulju budućnost. U protivnom, bojim se da i pruge budu prestajale postojati a s njima i narod. HNS, Savez za Hrvatsku ili HDZ? A HRAST?  Ili samo JA? Gotovo cijeli Hrast je po štandovima. Svi gradovi su u pogonu.

Pa, gdje si čovječe Čudno je to da, kad u popodnevnim satima uđete u San Giovanni Rotondo, a nakon Lanciana, izgubite onu posebnu želju za susretom s njim. Zaustavimo se nedaleko od centra i krenemo prema središtu svih zbivanja malog gradića sa velikom dušom. Nekad Nekako mi se čini da je komercijala sve preuzela pod svoje. Ulice su prekrcane štandovima na kojima se prodaje Pio, Padre Pio i opet Pio. Pajdu unovčavaju u svim mogućim oblicima. Pravi Talijani. Ja ostajem u svom svijetu. Potpuno miran, a i noge mi nakon toliko puta traže smiraj. Volio bi sjesti a još radije prileći. Štakljasti Mile vuče naprijed bez milosti. Tip je bio u četvrtoj pa ne zna za “polako“. Ravno u crkvu. Na našu sreću ova „radi“ cijeli dan.   Razgledamo to zdanje koje je napravljeno kao nadogradnja male crkvice i ne možemo se nadiviti. Danas (Pročelje nekadašnje crkve vidljivi u lijevom kutu)  Impozantni građevinski gorostas, a u njezinu kutu jedna mala ispovjedaonica. Tu je i nekakva izdera

Ništa Ti nije nemoguće Kaže nam jedan od dvojice svećenika da se crkva upravo treba zatvoriti. „Radi“ naime, samo do 13:00 i popodne od 17:00 – 20:00. Mi smo nepunih 5 minuta stajali sa prednje strane oltara i promatrali Boga koji se utjelovio iz ljubavi protivno svih pravila ljudske igre. Tražili smo Ga blagoslov. Zapravo, teško je reći što smo tražili. Bili smo osupnuti činjenicom da smo pred živim živcatim Bogom koji je tu ispred nas i koji je još prije 1 500 godina znao da ćemo nas pet doći tu na ovo mjesto. Tko zna, možda smo baš mi ona punina vremena koja je prelila čašu i prouzrkovala toliki zamah Stvoritelja. Tko zna. Kod nas su vrijeme i prostor kod Njega je vječnost i beskonačnost.  Osvjedočeni Bog Učinilo mi se da smo se spajdašili s Bogom na prvi pogled. Pogledavamo se mi tako i sve se pitamo kako bi bilo divno kad bi mogli ostati u crkvi i imati svetu Misu. Da, baš sad, kad se zatvara i kad  u njoj nitko ne smije ostati pa ni vrabac jer bi mogao aktivirati alarm k

Pravac Padre PIO, pajdi bez premca Mislio sam da će i to biti još jedna klasična vidokolica. Sjedni u auto, malo zastani, zaviri ovamo, onamo, nešto snimi, dobro pojedi i baš me briga. Kad ono, ni po babi ni po stricu već po pajdinomu planu.   Mi krenuli k njemu, a on nas odveo na još važnija mjesta. Bilo nas je pet, tri jadna muška i dvije žene.  Manji smo dio karizmatske molitvene zajednice Novo rađanje. Pravac kretanja smo nazvali    Padre Pio.  Nekako nam je sjeo u srce i morali smo ga malo ćirnuti u Italiju. Brodom do Ancone. Ništa posebno. Valjaj se po nekakvim podmetačima, brodskim klupama i priželjkuj da što prije svane. I konačno, kad smo prebrodili Jadran, jutro nas probudi s pogledom na doista veliku morsku luku.  Nismo se  zadržavali. Sjednemo u našeg četverokotačnog magarca i krenemo dalje. Cilj je San Giovanno Rotondo.  Na autoputu malo više prometa nego na našem (kad su ljetne kolone). Putujemo i rekao bi da primjećujemo ono zbog čega se mi Hrvati možemo prilič

Može li se razvalina nastala na ideološkim podjelama zakrpati dolarima? Jedino ako, najmanje jedan od aktera nestane sa lica zemlje, ali u tom slučaju se nema što krpati. Na trenutak bi čovjek rekao da je HDZ doživio još jedan udar i to baš u naj bolniju točku. Napustila ga je gospođa Martina Dalić, bivša ministrica financija.  U Vladu RH je pristigla u vrijeme Jadranke Kosor  29.prosinca 2010 i tu se zadržala do kraja HDZ-ove vladavine. Kao nestranačka glava, ekonomistica iz bankarskih krugova dogurala je do najviših krugova vlasti. Jasno, samo mjesec dana nakon toga učlanjuje se u stranku. Postade ona tako ravnopravnija od ravnopravnih koji se učlaniše davnije 1990-te godine. Martina moja, izgleda da se ne možeš dugo zadržati na jednom mjestu. Kakvog li čuda? Pa i nisi me baš iznenadila. Drago mi je da si poslužila primjerom i još draže da ćeš pojedincima pomoći da progledaju. U stranku demokršćanskih nazora ulaze osobe koje se tako osjećaju. Ti si se opredijelila za stranku

M rkva i batina. - A gdje je Magarac? - Evo ga upravo piše ovaj text. Kad je nekoć HDZ nadmoćnom većinom dobio vlast u državi pomislio sam kako je, hvala Bogu i Hrvatima svanulo. Promatrao sam divotu bunila u kom su se pojedinci počeli tako žestoko lupati u prsa da sam ih i sam morao zaustavljati da se ne ozljede. U kuće im počeše pristizati svećenici, na gozbama zauzimaše počasna mjesta, prva mjesta u crkvama itd. itd. Svakodnevno se pričalo o pomirbi, o zajedništvu djece ustaša i partizana, prestala su povijesna natezanja oko toga tko je kriv a tko ne, a svi su u glas ponavljali Tuđmanovu krilaticu da je i NDH bila više stoljetna čežnja hrvatskog naroda za slobodom i neovisnošću. Istovremeno, kao iz nekakva filma strave i užasa moglo se pratiti kako se mijenja izgled službenog grba RH, kako glavne pozicije u Vladi, Saboru, državnim službama preuzimaju „iskusne“ političke mecene komunističke bratije. Vrlo intenzivno se kreće u pretvorbu i privatizaciju pri čemu pod

Poštovani,       ovaj kutak otvaram s nakanom, da povećam preglednost svojih pisanija, kako bih vam bile dostupnije moje misli, ideje, planovi, pa u konačnici i aktivnosti. Kada kažem "moje", podrazumijevam dijaloški odnos Vas i mene kao i općenito naš međusobni odnos koji će svakako pomoći Vama i meni u zajedničkom svekolikom uzdizanju.        Na ovaj blog imam nakanu  prenijeti  već objavljene textove na facebooku a koje su kao zasebne teme polučile ozbiljniji interes ili su po mom mišljenju imali značajnijeg smisla.      Novi postovi koji budu pristizali bit će odraz mog fizičkog, psihičkog i duhovnog stanja. Česte teme su političke aktualnosti, stavovi o povijesnoj zbilji, duhovna tematika i prepričavanja životnih dogodovština.  Neki dijelovi Vam se zasigurno neće svidjeti, sa nekim ćete biti u potpunoj suprotnosti ali vjerujem da ćete ovdje naći i detalja koji će vas uveseljavati i na koje ćete imati potrebu reagirati. Nadam se da da će nam ovaj moj blog pripomoći