POGLED IZ PRIKRAJKA

Znači li to a ne smijemo ništa govoriti ili da ne smijemo samo izbore   spomenuti, da ne smijemo nikoga od kandidata kritizirati pa niti mu sugerirati što napraviti da nam svima bude bolje? Kažu da je šutnja i da ukutrimo kao kuja Jakova Galića koja bi se pripala kad bi naletio zec. Ona bi se skupila u klupko a kad zec pobjegne ona bi cijeli dan za njim lajala. I to tako bijaše dok Galiću nije dogorilo pa je preselio u duhovne vode. I ja sam od noćas ukutrio. Kad žena nešto upita ja joj pokažem na papirić na kom piše „izborna šutnja“. Spasilo. Pa ipak. Tko je taj da bi mi zabranio nazvati prijatelj, rođaka, poznanika ili bilo koga do kog mi je stalo? Tko je taj i kakav je to zakon koji će me sputati da pozovem svoj narod da promisli i da se demokratskim putem odupre stvaranju nove Jugoslavije ma pod bilo kojim imenom se ona prikazivala.   Tko će mi zabraniti nazvati prijatelja Matu da mu kažem kako sam upravo pročitao text jednog komunističkog sluge koji je 1971.g. pr...

Zadnji su trenutci talačke krize, ove kojoj smo zajedno pridonijeli Što zapravo znači nebriga spram pravu i dužnosti koju svaki zdrav razum punoljetnog Hrvata ima? Što znači kad se predaš i prestaneš razmišljati o svojoj sutrašnjici zato jer si danas ili jučer bio razočaran? Kolike posljedice čovjek uopće može proicirati svojom mlakošću, svojom jalovošću u samo jednom jedinom trenutku? Neshvatljivo i nesagledivo. Znači u doslovnom smislu, KRAH duhovnog bića cijele nacije, gubitak slobode da budeš to što jesi a da ne govorim da u jednom trenutku kao posljedicu imamo i fizički nestanak. Ovaj narod kao da brže zaboravlja svoju tragediju nego li je uspije iti zabilježiti u svoje knjige. Jedinstvo nemara i mržnje Nelegalni i nelegitimni, ma kako se oni zvali uvijek su i nenarodni. Oni nikad ne zastupaju interese svoga naroda niti se bore za opće dobro. Njihov cilj je samopromidžba, vlastodrštvo i koristoljublje. Narod niti ih je izabrao niti ih ovlašćuje za upravljanje...

Kažu da je mržnja najgore stanje ljudskoga bića. Međutim, da je prezir još gore stanje, govori   naše društvo u kojem se pokušaj dolaska do istine naziva idiotizmom a prozivanje zbog političkog smećarstva naziva govorom mržnje, a dokaz o izdaji jednostavno prešućuje.   Svjedoci smo hvala Bogu nedavnog izlaska knjige dr. Zdravka Tomca pod nazivom „Crveni predsjednik“ u kojoj je jasno i bez zadrške do u detalje opisao djelovanje Ive Josipovića kao legalnog ali ne i legitimnog predsjednika RH. Od početka do danas više nego jasno je prikazao karakter njegova veličanstva. Kao nekoć što je Aralica ušao u pokvarenu duši Stjepana Mesića tako je i Tomac izradio profil Ive Josipovića iz čega se razvidno izčitava njegova zla ćud i podlost svakog političkog poteza. Izopačenost, kaže Tomac, koju je nasljedio od oca boljševika. Izišla knjiga akademika Aralice pod nazivom „Mentalni komunist“.   Promovirana diljem Hrvatske, na stotine mjesta, rasprodana na tisuće primjerka. Ali čemu...

Sa trga zločinca Tita Točka iz koje se polazi  u koju se vraća Josipoviću je pravac kretanja i zvijezda vodilja, ideja oca Ante. Partizanski komesar koji upire prstom u sudbinu zarobljenog hrvatskog vojnika. To je sukus Ivina predsjednikovanja. Prvih pet godina dobio je kao lažov i prevarant. Sve što je htio to je i pokazao. On dobro i tvrdo spava kad je u pitanju ikakvo nacionalno pitanje, budi se uoči četničkih derneka i partizanskih orgijanja po kojekakvim šumama i gorama. Djeluje jedino i isključivo kad ima još jednu priliku potaknuti svoju kozmičko-jugoslavensku ideju relativizacijom i Boga i čovjeka a posebno odgovornosti za događanja u Domovinskom ratu (za njega građanski rat). Ivo je špija i to zla špija koja se Srbima dodvorava na najprimitivniji način tako da im dostavlja državne tajne i istovremenu za svoje savjetnike uzima osobito istaknute neprijatelje hrvatske države i jugoslavenske ideologe.  Dalo bi se tisuće stranica o ZAMP-ovom kriminalcu pisati ali bit...

- Lustriraj me sad, lustriraj me sad!  - Neću sad nego malo kasnije.  - Kad kasnije?  - Kad te ne budem mogao. Da je u Hrvatskoj formirana snaga čiji se pipci ne bi oslanjali ni pouzdavali u providnost HDZ-a do danas bi imali zemlju kojoj bi zavidio i najbogatiji Šveđanin i najustrojeniji Židov. Narodu se zapravo dogodilo ono čemu se najmanje mogao nadati. U borbi protiv neprijatelja, protiv Jugoslavije, protiv anarodnjaštva u ime boljeg sutra, ideja samostalnosti našla je sebi oslonac upravo na neprijatelju i njegovim kadrovima. Svaka nova progresivna inicijativa započinjala je i završavala osvrćući se na "dobar duh" Hrvata unutar jedne stranke, HDZ-a. Na žalost, od "dobrog duha" je ostao tek obris dobrih želja koji  je nekoć starica majka usadila u dušu nevina djeteta a sve ono što se kasnije nadograđivalo pada pod zajednički nazivnik "častohleplje".  Kakva god, ona je tek kanta za smeće  "Mali ljudi", ostaju mali, nose teret privida ...

Molitvom protiv bakterije Punih četrdeset dana molitve i posta oko naših rodilišta. Toliko muke i truda, toliko vjere i nade za spas bar jednog nerođenog a već osuđenog dijeteta. U prosjeku 3 000 ubijenih na godinu. Slikovitije, punih 150 razreda prvašića. Dobro ih pogledajte kad budete prolazili pored najmlađih školskih torbara. Njihovih vršnjaka koji su im mogli praviti društvo u školi  i ove godine je ubijeno oko 3 000.   Eheeeej, to sam ja, Mate Da bude još žalosnije, neslužbena brojka je dvostruko veća, a to govori o brojci koja prelazi 300 razreda prvašića. Pošast koja se pokušava opravdati pravom žene ili muškarca na likvidaciju vlastitog djeteta, samo radi vlastitog komoditeta, graniči sa strašću samog Sotone.  Ovo je ponor, ovdje su vrata a pakao jest samo korak dalje.  Krvarina Sotonizmu nigdje kraja. Pravo nekog sektaša na prigovor savjesti, da ne uzme oružje u ruke je pravično i treba ga zaštititi kao njegovo neotuđivo pravo jer ne želi ni u kom...

Baš se pitam, jesmo li tako htjeli ili  su nas k'o budale nategnuli na ražanj pravednosti.  Pitaju nas oni, jesmo li stvarali državu da budemo svi ravnopravni ili da neki budu  ravnopravniji.  Jesmo li se borili za slobodu svih ili samo sebe, za boljitak sviju ili samo svojih, itd, itd. Slušam ta pitanja i sve se nekako trsim kako bi odgovorio a da istovremeno ne ispadnem budala. Mislim se ja, Bože moj,  pa ova pitanja su toliko debilna da im ni bilo kakav odgovor ne može ispraviti naum. Tko je taj koji bi krenuo u rat samo radi sebe, da njemu bude bolje a da ga za druge nije briga? Tko je taj tko bi se poigravao sa tisućama života samo da bi eto, od neke godine imao osrednju mirovinu od 3 500 kn  uz koju da bi preživio mora dodatno tlačiti ranjenu nogu, ruku, kičmu...? Kakvo god dodatno pitanje postavim uz ovo prvo, ne stoji. Pa, ako u logici pitanja ne postoji logike, to znači da će netko odgovorom potvrditi svoju nelogičnost. To je isto kao da ti netk...