Preskoči na glavni sadržaj

Prigovor savjesti

Molitvom protiv bakterije

Punih četrdeset dana molitve i posta oko naših rodilišta. Toliko muke i truda, toliko vjere i nade za spas bar jednog nerođenog a već osuđenog dijeteta. U prosjeku 3 000 ubijenih na godinu. Slikovitije, punih 150 razreda prvašića. Dobro ih pogledajte kad budete prolazili pored najmlađih školskih torbara. Njihovih vršnjaka koji su im mogli praviti društvo u školi  i ove godine je ubijeno oko 3 000.  
Eheeeej, to sam ja, Mate
Da bude još žalosnije, neslužbena brojka je dvostruko veća, a to govori o brojci koja prelazi 300 razreda prvašića. Pošast koja se pokušava opravdati pravom žene ili muškarca na likvidaciju vlastitog djeteta, samo radi vlastitog komoditeta, graniči sa strašću samog Sotone.  Ovo je ponor, ovdje su vrata a pakao jest samo korak dalje. 

Krvarina

Sotonizmu nigdje kraja. Pravo nekog sektaša na prigovor savjesti, da ne uzme oružje u ruke je pravično i treba ga zaštititi kao njegovo neotuđivo pravo jer ne želi ni u kom obliku sudjelovati u ratnim sukobima ili na bilo koji način poticati na korištenje oružja protiv čovjeka. Istovremeno "prigovor savjesti" treba dokinuti kao liječničku mogućnost da se slobodno odrede protiv sudjelovanja u likvidaciji tek začetog i nerođenog djeteta.  Eserihija k(H)oly koja sve više nalikuje na rigidnu sotonisticu, želeći se prikazati kao neoliberalni um koji će eto donijeti svekolika rješenja za siromašno hrvatsko društvo, pokušava stati na kraj "nepoćudnim" liječnicima, čiji je broj Bogu hvala sve veći.  
Krvarina
Izabrala je način i to, da ih financijski podcijeni odnosno,da liječnike koji žele vršiti abortuse potakne na taj čin i to posebnim doplacima na plaću. To bi značilo da bi neki liječnici primali u sklopu svoje plaće dio koji bih se nazivao krvarina oliti Judinih 30 srebrenjaka. Zar ta žena ORAH-njača doista drži da su naši liječnici u srazu sa hijenama. Ubij za veću plaću. Da stvar bude žalosnija, ovaj ženski lik se javno odrekla djeteta u korist kako kaže "zdravog razvoja svoje karijere". Da bi išta drugo rekao osim "tužno", sebe bi uvrijedio. Ona koja prezre život radi karijere sebi uzima za pravo sajetodavke smrti. 

Suverenitet

Zabrana pobačaja je agresija na suverenitet nad tijelom žene. Da, događa se u ženinom tijelu pa je to njezino pravo. A kad je to pravo postalo primarnije od prava živoga na život? Ona ima tek svoje mišljenje za koje držim da je bolesno i smatram ga potrebnim zabraniti jednako kao što se zabranjuje poticanje na ratne sukobe. K(H)oliy treba zabraniti jer je opasnija od Hitlerova ideološkoh uma Joseph Goebbelsa. Ovaj je opravdavao, nagrađivao  i štitio ubojice onih koji su se koliko-toliko imali priliku braniti, ona potiče i želi nagrađivati one koji bi likvidirali i to one koji se nemaju priliku braniti niti vlastitim jaukom. Žalosno. O da. A država puna kršćana, puna domoljuba. Jesmo li stvorili državu za nečiji sotonistički poligon ili privatnu prćiju? Nalikuje li ovo uopće na državu? Što je ovo? 

Umire nacija

Tri stotine razreda naših prvašića svake se godine prešutno pokolje. Oko dvije tisuće novih narkomana je registrirano svake godine. Oko tisuću i pol stradalih na hrvatskim cestama. Ukupno jedan osrednji grad. Nitko ne mari. Nitko. Bože, čuješ li molitvu naroda svoga? Čuješ li? Ni u što više nisam siguran. 
Zar je moguće da niti jednoj političkoj zvijezdi ovoga naroda nije palo na pamet da bi se onih dvijemilijardeosamstomilijuna kuna koje se dodijele raznim nevladinim mešetarima  moglo korisnije iskoristiti ako bi se dodijelilo za poticanje majčinstva, za izgradnju potrebnih domova za spas nerođene djece, za izgradnju stanova tako da djeca nakon 18 godina ne završavaju na ulici već u svom stanu, da se postupak usvajanja pojednostavi kako bi toliki usvajatelji lakše došli do toliko željene djece, itd itd. Neeeee, njima je lakše izreći presudno "pravo" na smrt nego životno važno pravo na život. O jadna kukaveži, zar držite da su naše žene glupo praznilište koje trebaju poslužiti a potom ih možete utješiti s njihovim "pravom" da ubiju vlastito dijete, vlastitu sebe? Truleži ljudska. Ja sam nepopravljivi sljedbenik sv. Petra.  Doista mislim da je trebao za deset cm udariti desnije i to se ne bi zvao promašaj pa makar ga Isus istog trena zakrpao do savršenstva.
Eserihija K(H)oly i njezin tuberkulozirani mozak.
Sjena


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

"Dragi antifašisti"

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"! Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali. Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali u Barbarin rov Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave. Ubili ste ga jer se molio za vaše duše Kad god ustajali iza svoga stola i pogled

ANTO, skini kapu!

Anto, skini kapu! Antifašizam Smrt je odnosila svoj danak i noću i danju. Gledali  smo je u oči već danima i u očaju je iščekivali kao da će nam s njom naše muke prestati. Osjećao sam da tu više nema nade. Jedino što mi se vrtilo po glavi je misao da nikad više neću ugledati ćaću i mater i najmlađeg brata. Majko moja mila što nam to rade – budila su me pitanja iz trn u tren. Ovo nisu ljudi, ovo nije ni likom ni naličjem Bog stvarao. Ovo su djeca samoga Vraga. (Ovo je ulomak iz svjedočanstva jednog od dvadesetak nesretnika koji su preživjeli ulazak i izlazak iz antifašističkog pakla) Kada smo ušli u Hrvatsku, a bilo je to negdje iza 05 u jutarnjim satima, rekoše da se ponovno pregrupiramo jer ćemo u kolonu primiti još jednu skupinu od stotinjak bandita koji će nam praviti društvo. Zasukali smo svoje lijevo krilo kolone u kojoj je po mojoj slobodnoj procjeni bilo oko 3 500 – 5 000 ljudi i stali sa desne strane ceste. Čekali smo. Iz daljine se čula pucnjava. Činilo mi s

Pravac "Padre PIO" - I DIO

Pravac Padre PIO, pajdi bez premca Mislio sam da će i to biti još jedna klasična vidokolica. Sjedni u auto, malo zastani, zaviri ovamo, onamo, nešto snimi, dobro pojedi i baš me briga. Kad ono, ni po babi ni po stricu već po pajdinomu planu.   Mi krenuli k njemu, a on nas odveo na još važnija mjesta. Bilo nas je pet, tri jadna muška i dvije žene.  Manji smo dio karizmatske molitvene zajednice Novo rađanje. Pravac kretanja smo nazvali    Padre Pio.  Nekako nam je sjeo u srce i morali smo ga malo ćirnuti u Italiju. Brodom do Ancone. Ništa posebno. Valjaj se po nekakvim podmetačima, brodskim klupama i priželjkuj da što prije svane. I konačno, kad smo prebrodili Jadran, jutro nas probudi s pogledom na doista veliku morsku luku.  Nismo se  zadržavali. Sjednemo u našeg četverokotačnog magarca i krenemo dalje. Cilj je San Giovanno Rotondo.  Na autoputu malo više prometa nego na našem (kad su ljetne kolone). Putujemo i rekao bi da primjećujemo ono zbog čega se mi Hrvati možemo prilič