Ravnopravna neravnopravnost

Baš se pitam, jesmo li tako htjeli ili  su nas k'o budale nategnuli na ražanj pravednosti.  Pitaju nas oni, jesmo li stvarali državu da budemo svi ravnopravni ili da neki budu  ravnopravniji.  Jesmo li se borili za slobodu svih ili samo sebe, za boljitak sviju ili samo svojih, itd, itd. Slušam ta pitanja i sve se nekako trsim kako bi odgovorio a da istovremeno ne ispadnem budala. Mislim se ja, Bože moj,  pa ova pitanja su toliko debilna da im ni bilo kakav odgovor ne može ispraviti naum. Tko je taj koji bi krenuo u rat samo radi sebe, da njemu bude bolje a da ga za druge nije briga? Tko je taj tko bi se poigravao sa tisućama života samo da bi eto, od neke godine imao osrednju mirovinu od 3 500 kn  uz koju da bi preživio mora dodatno tlačiti ranjenu nogu, ruku, kičmu...? Kakvo god dodatno pitanje postavim uz ovo prvo, ne stoji. Pa, ako u logici pitanja ne postoji logike, to znači da će netko odgovorom potvrditi svoju nelogičnost. To je isto kao da ti netko priđe i upita: gospodine, jeste li vi pametni? Ako mu odgovoriš potvrdno, on će se nasmijati i vikati: „Evo ga, kaže da je pametan, kaže da je mudar“. Ako mu odgovoriš negativno, ovaj će jedva dočekati da razglasi da si lud jer si i sam to potvrdio. Pa zašto bi me uopće netko pitao jesam li pametan osim ako me ne  želi  posvjedočiti luđakom. Jednako, zašto bi me netko pitao jesam li za ravnopravnost ako ne želi zaštititi svoju neravnopravnost?

Poravnavanje

Na žalost, još nisam čuo odgovor na pitnje - što je to ravnopravnost? Pa da, to valjda i nije bitno. Glavno je da smo mi ravnopravni, da imamo ista prava, da nam je privatno vlasništvo  zaštićena, da se imamo pravo ravnopravno natjecati na svim natječajima, da se imamo pravo upisati na fakultete i pravo na putovanje oko svijetu, važno je da smo ravnopravni u iskazivanju svojih promišljenja itd, itd. Nitko ne postavlja pitanje iz kojeg to čina proističu sva ta prava i sve ravnopravnosti. Nije li to pravo koje pripada svakom liku na ovoj jeroglovoj Božijoj baloti? Ono proizlazi iz samoga Boga i Njegove zakonitosti, pa prema tomu je i pitanje – jesi li za ravnopravnost, normalnu čovjeku, nenormalno.

Međutim, pravo je pitanje, jesmo li mi doista ravnopravni? E pa nismo. Nismo ravnopravni jer naša ravnopravnost ne počiva na ravnopravnim osovama. Ne moramo imati podjednako da bi bili ravnopravni, neki imaju više a neki manje, to nema veze sa ravnopravnosti. Međutim, ja i Ivo Josipović već desetljećima nismo ravnopravni. Moj otac i njegov nisu ni nalik ravnopravnosti, naša djeca su i te kako neravnopravni. Ali, naši pradjedovi su bili ravnopravni sve do drugog rata. Ivin je otac otišao u partizane i nakon rata u kojem se proslavio svojom poćudnošću nad nepoćudnim Hrvatima, dobio je funkciju partijskog mešetara sa iznimno visokim primanjima, uselio je u oteti stan židovske obitelji, omogućio nesmetano školovanje svom Ivi i zagarantirao mu visoko plaćeno radno mjesto. U Domovinski rat Ivo nije išao, već se preko raznih partijskih klubova, banaka i ZAMP-ova bogatio da sada ni sam ne zna koliko čega ima i gdje to čuva.

Moj djed poslao sinove u ustaše da se bore za Hrvatsku, partizani ih poslije rata pobili a otac je bio sretan što je mogao raditi u kanalu i jedva prehranjivati obitelj. Ja sam jedva mogao i  sanjati o strelovitom usponu kroz fakultete politologije, prava i sl.,  snivati svoju slobodnu i demokratsku Hrvatsku punu ravnopravnosti. U rat sam krenuo 05.kolovoza 1990 kao Prvi hrvatski redarstvenik i lupao glavom gdje god sam imao priliku lupati ne bi li što prije došli do slobode. Opet je moja obitelj platila  glavom i ranjavanjima. Da, za mene ovo bio opravdani obrambeni rat. Za Ivu je bio neopravdani građanski i bratoubilački rat. On je eto i predsjednikom postao a mene su i iz Službe prognali kad su njegovi crveni došli na vlast.  Jasno, njegovo se dijete školuje uz dvadeset najboljih profesora koji i doma dolaze besplatno poučavati, a ja svom djetetu moram plaćati repeticije otkidajući od ranjene mirovine.

Marš van

Pa jesi li ti Ante pametan? Ne , nisam!  Ni u ludilu nisam pametan.

A jesi li za ravnopravnost. NE! Nisam ni za ravnopravnost. Ja sam za ravnomjernost. Za to sam da se Ivu Josipovića izbaci na glavu iz tuđeg stana, da mu se oduzme sve ono što je stekao na podlozi političkog javašluka oca Ante i da se meni preda bar polovica kako bi postali ravnomjerni i pripravni za buduću ravnopravnost. Također je neophodno da mu se oca zatvori u Lepoglavu zbog „koječega“ jer sam ja i moji odležavali u Jugoslaviji također zbog „koječega“, pa da tako uravnotežimo i duhovne neravnomjernosti. Tek kada se izjednače i kvalitetno odvrednuju svi preduvjeti za ravnopravnost ja ću biti jasno i glasno za nju. Vodit ću jednu od dobro plaćenih nevladinih udruga za promicanje ravnopravnosti a  jedan od nekoliko poklonjenih stanova ću dobrodušno iznajmiti udruzi kako bi pokazao sve svoje sociološke vrline.

I dok čekam na društvenu ravnomjernost, ja samo razmišljam o izbacivanje komunističke djece iz otetih stanova i crvenih predsjednika sa hrvatskog Pantovčaka.

Živjela ravnomjerna ravnopravnost!