Znači li to a ne smijemo ništa govoriti ili da ne smijemo samo izbore spomenuti, da ne smijemo nikoga od kandidata
kritizirati pa niti mu sugerirati što napraviti da nam svima bude bolje? Kažu
da je šutnja i da ukutrimo kao kuja Jakova Galića koja bi se pripala kad bi
naletio zec. Ona bi se skupila u klupko a kad zec pobjegne ona bi cijeli dan za
njim lajala. I to tako bijaše dok Galiću nije dogorilo pa je preselio u duhovne
vode. I ja sam od noćas ukutrio. Kad žena nešto upita ja joj pokažem na papirić
na kom piše „izborna šutnja“. Spasilo.
Pa ipak. Tko je taj da bi mi zabranio nazvati prijatelj, rođaka,
poznanika ili bilo koga do kog mi je stalo? Tko je taj i kakav je to zakon koji
će me sputati da pozovem svoj narod da promisli i da se demokratskim putem
odupre stvaranju nove Jugoslavije ma pod bilo kojim imenom se ona prikazivala. Tko će mi zabraniti nazvati prijatelja Matu da
mu kažem kako sam upravo pročitao text jednog komunističkog sluge koji je 1971.g.
pred Titom zagovarao progon hrvatskog naroda i do same smrti?
- A on mene odmah upita:“ma tko je taj pizda mu materina“?
- Ma nemoj da ti ga spominjem znaš da je izborna šutnja- kažem ja. – A znači tako, ha, do smrti veliš – kaže on
pomalo bijesam.
– Da do smrti i ne samo to, nego da se ta prilika treba iskoristiti za
uništenje hrvatskog nacionalizma za sva vremena.
– Ma zamisli ti pajdo moj, dodaje Mate. Eto vidiš sad ti je jasno zašto
se Teršelićku proglašava savješću našeg naroda, sad ti je jasno zašto se
odlazilo četnikovati u Srb, sad ti je jasno zašto smo mi ustaške zmje u
njedrima naroda, sad ti je jasno ....
Poče moj Mate nabrajati da ga više nisam mogao slušati. Ma kud te nazva
mislim se ja, mogao sam mirno prispavati subotu a ono, čovjek me satra.
- Pa hoćeš li izići sutra na glasovanje – pitam ja njega?
- A pajdo moj znaš mene. Najradije nebi. Jebo te, ja sam uvjek žrtva.
Glasaj, radi pošteno, trči u rat za Hrvatsku, plješći velikim Hrvatima i onda
sa mnom u guzicu a neki postadoše tajkuni.
– Ma znam sokole ali vidiš li ti kud sve ovo ode, ovo nije normalno što
nam čine. Mi kao da smo se međusobno tukli a ne da smo napadnuti. Branitelji
postadoše kriminalci a posao možeš dobiti jedino ako si anacionalan.
– Pa to ti ja govorim – nastavi Mate opet – vidiš ti čovik moj da su
neke njuške totalno prešle u neprijateljski tabor. Pa jebem ti, gle ti ovo predavanje
tajnih dokumenata srpskom veleposlaniku, pa nebi da ide onaj ubojica u Njemačku, pa
silni novci za neke pjesme iz ZAMP-a, pa drži ovamo pa drži onamo a jebo te ja
više gladan nego sit. Znaš što pajdo –
dodaje Mate završnu riječ. Što je je, nije mene ni ova žemska oduševila ali
jebeo te, ovaj više i ne krije što mu je cilj, sjećaš se samo onog savjetnika
Dejana Jovića, pa onog starog prdonje Lončara pa svih tolikih koji seru po
Hrvatskoj i po Crkvi,... Ma izlazim ja
pajdo iljadu posto i ja i svi moji. Ja ti zovem i zovem i jebeš ga dok ja svima
objasnim da moramo izići uto će i nedilja.
Je, dobro si rekao sokole, ajde imam još neke nazvati pa se vidimo na
proslavi.
I kad bi vam rekao da sam na ovakvih osam od jutros „naišao“ ne bih mi
vjerovali, a sigurno ih je još 88 koji će radi „pojašnjenja“ oteti bar po deset
minuta. U tom će i izborna šutnja završiti.
Primjedbe
Objavi komentar