Kažu da je mržnja najgore stanje ljudskoga bića. Međutim, da
je prezir još gore stanje, govori naše
društvo u kojem se pokušaj dolaska do istine naziva idiotizmom a prozivanje
zbog političkog smećarstva naziva govorom mržnje, a dokaz o izdaji jednostavno
prešućuje. Svjedoci smo hvala Bogu
nedavnog izlaska knjige dr. Zdravka Tomca pod nazivom „Crveni predsjednik“ u
kojoj je jasno i bez zadrške do u detalje opisao djelovanje Ive Josipovića kao
legalnog ali ne i legitimnog predsjednika RH. Od početka do danas više nego
jasno je prikazao karakter njegova veličanstva. Kao nekoć što je Aralica ušao u
pokvarenu duši Stjepana Mesića tako je i Tomac izradio profil Ive Josipovića iz
čega se razvidno izčitava njegova zla ćud i podlost svakog političkog poteza.
Izopačenost, kaže Tomac, koju je nasljedio od oca boljševika.
Izišla knjiga akademika Aralice pod nazivom „Mentalni
komunist“. Promovirana diljem Hrvatske,
na stotine mjesta, rasprodana na tisuće primjerka. Ali čemu? Na stotine
ukazanih kriminalnih djela od strane Mesića, Državno odvjetništvo šuti,
policija šuti a šuti bogme i Mesić. Pa jesmo li mi to postali mrtve duše?
Knjiga „Crveni predsjednik“ na još žešći način ukazuje na svu
bešćutnost jednog uljeza na predsjedničkoj stolici, koji svoju podlost iznaša
iz krila vlastitog oca Ante i koji svakim svojim trenutakom nastoji oduševiti neprijatelje hrvatskog naroda. Tomac
prepričava sav jad čovjeka koji se predstavlja kao uglađeni gospodin iz
Zagrebačke četvrti a zapravo pokazuje da se radi o političkom kriminalcu i
izdajniku vlastitog naroda. I opet, šuti
policija, Državno odvjetništvo a bogme i crveni predsjednik.
Mislio sam da je kruna obračuna koja bi mogla preliti čašu i
natjerati institucije na djelovanje etička presuda HNES-a (Hrvatsko nacionalno
etičko sudište) u kojoj se kroz petnaestak detaljnih točaka jasno iznose dokazi
i Ivu Josipovića osuđuje za veleizdaju. Zamislite. Opet je zavladala šutnja.
Progovorio je tek Ivo promrmljavši kroz zube šetajući preko zagrebačkog Doca –
ma luđaci.
 |
| Osuđen za veleizdaju |
Večeras je, samo četiri dana prije drugog kruga za
presjedničke izbore održana promocija knjige našeg novinara Vjekoslava Krsnika „Ivo
Josipović – kronologija izdaje“ u kojoj je iznešeno preko stotinu podataka iz kojih
je razvidno da Ivo Josipović nije slučajnost vremena i prostora već da se radi
o cijelom mehanizmu u kojem je Ivo „tek“ prvi poslušnik sa jasnim ciljem provedbe
SANU-ova Memoranduma 2. Užas, ali
izgleda da se na tom ne namjerava stati jer se najavljuju još gore objave, još
detaljnijih Josipovićevih razvalina.
U pravnim i demokratskim društvima, da ne kažem
državama, na ovakve izjave ili još gore,
cijelom nizu tiskanih knjiga dan bi se pretvorio u mrklu noć sve dok se ne bi
razjasnili navedeni odnosi i optužbe. Ne, kod nas toga nema. Šutnja je najbolji
način obrane. Odgovori li se iti jednom riječju, pa tko će to sve moći
opravdati? Krene li se sa hapšenjem i to najviše rangiraih intelektualaca
društva, sve bi moglo završiti na sudu. Na sudu se iznose dokazi. Jadne li muke
koja šutnjom čeka smiraj u zaboravu.
Neka svi šute, neka i nebo i zemlja za vijeke zašute, ti Ivo
ne možeš šutiti. Duboko u duši svjestan si svoje krivnje i polako se počinješ
znojiti. Tvoj znoj kojim zaudaraš jest zapravo vrisak tvoje savjesti mada se
nikad pokajati nećeš. Ali, ni to nije važno.
Mi ćemo te svejedno osuditi. Mi. Narod. HRVATI. Osudit ćemo te za
veleizdaju. Kad? Ne znam. Za početak ćemo te gurnuti s političkog trona. Ti ćeš
vjerojatno biti prvi i posljednji predsjednik koji će ući u povjest hrvatskoh
predsjednikovanja koji će odraditi samo jedan mandat. Na tvoju žalost a narodu
na zadovoljštinu, pisat će:“ U samo jednom mandatu napravio je desetke izdaja,
proglašen je veleizdajnikom i bio je predsjednik u samo jednom mandatu“.
Primjedbe
Objavi komentar