POGLED IZ PRIKRAJKA

Anto, skini kapu! Antifašizam Smrt je odnosila svoj danak i noću i danju. Gledali  smo je u oči već danima i u očaju je iščekivali kao da će nam s njom naše muke prestati. Osjećao sam da tu više nema nade. Jedino što mi se vrtilo po glavi je misao da nikad više neću ugledati ćaću i mater i najmlađeg brata. Majko moja mila što nam to rade – budila su me pitanja iz trn u tren. Ovo nisu ljudi, ovo nije ni likom ni naličjem Bog stvarao. Ovo su djeca samoga Vraga. (Ovo je ulomak iz svjedočanstva jednog od dvadesetak nesretnika koji su preživjeli ulazak i izlazak iz antifašističkog pakla) Kada smo ušli u Hrvatsku, a bilo je to negdje iza 05 u jutarnjim satima, rekoše da se ponovno pregrupiramo jer ćemo u kolonu primiti još jednu skupinu od stotinjak bandita koji će nam praviti društvo. Zasukali smo svoje lijevo krilo kolone u kojoj je po mojoj slobodnoj procjeni bilo oko 3 500 – 5 000 ljudi i stali sa desne strane ceste. Čekali smo. Iz daljine se čula pucnjava. Činilo ...

(Ovo sam već objavio na fb u lipnju 2012 ali svejedno - dijelim preslik) Već tri puta pokušavam sročiti text kojim bih mogao bar djelomično opisati osjećaje koji su se rađali i umirali tijekom boravka na ovom mjestu. Svaki put nešto zašteka i jednostano sve završi u košu za smeće. Najradije bi i kompić tresnuo od zid pa  neka sve utihne. Ipak moram, moram napisati nekoliko riječi jer mi se čini kao da sam primio zadaću, prenijeti glas Duha koji je nadvio ovo turobno mjesto, puno tuge i očaja, a ipak, to bijaše Duh Nade koji se tako silno osjeti svakim dijelićem svoga bića.  Sam sam u autu, vozim se od Alojzijeva Krašića prema žumberačkom gorju, mjestu gdje se ukopala ta aždaja, hridasta bezdanka, ofucana starica što mlade duše povuče u svoje grotlo. Jama Jazovka, jama strave i užasa. Tu negdje prema Svetoj Geri odnosno pored nje. Taman sam stigao na rep kolone koja se penjala prema svome cilju, prema oltaru našega Gospodina, koji je postavljen neposredno uz grotlo ove odurne...

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"! Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali. Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali u Barbarin rov Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave. Ubili ste ga jer se molio za vaše duše Kad god ustajali iza svoga stola i pogled ...

Znači li to a ne smijemo ništa govoriti ili da ne smijemo samo izbore   spomenuti, da ne smijemo nikoga od kandidata kritizirati pa niti mu sugerirati što napraviti da nam svima bude bolje? Kažu da je šutnja i da ukutrimo kao kuja Jakova Galića koja bi se pripala kad bi naletio zec. Ona bi se skupila u klupko a kad zec pobjegne ona bi cijeli dan za njim lajala. I to tako bijaše dok Galiću nije dogorilo pa je preselio u duhovne vode. I ja sam od noćas ukutrio. Kad žena nešto upita ja joj pokažem na papirić na kom piše „izborna šutnja“. Spasilo. Pa ipak. Tko je taj da bi mi zabranio nazvati prijatelj, rođaka, poznanika ili bilo koga do kog mi je stalo? Tko je taj i kakav je to zakon koji će me sputati da pozovem svoj narod da promisli i da se demokratskim putem odupre stvaranju nove Jugoslavije ma pod bilo kojim imenom se ona prikazivala.   Tko će mi zabraniti nazvati prijatelja Matu da mu kažem kako sam upravo pročitao text jednog komunističkog sluge koji je 1971.g. pr...

Zadnji su trenutci talačke krize, ove kojoj smo zajedno pridonijeli Što zapravo znači nebriga spram pravu i dužnosti koju svaki zdrav razum punoljetnog Hrvata ima? Što znači kad se predaš i prestaneš razmišljati o svojoj sutrašnjici zato jer si danas ili jučer bio razočaran? Kolike posljedice čovjek uopće može proicirati svojom mlakošću, svojom jalovošću u samo jednom jedinom trenutku? Neshvatljivo i nesagledivo. Znači u doslovnom smislu, KRAH duhovnog bića cijele nacije, gubitak slobode da budeš to što jesi a da ne govorim da u jednom trenutku kao posljedicu imamo i fizički nestanak. Ovaj narod kao da brže zaboravlja svoju tragediju nego li je uspije iti zabilježiti u svoje knjige. Jedinstvo nemara i mržnje Nelegalni i nelegitimni, ma kako se oni zvali uvijek su i nenarodni. Oni nikad ne zastupaju interese svoga naroda niti se bore za opće dobro. Njihov cilj je samopromidžba, vlastodrštvo i koristoljublje. Narod niti ih je izabrao niti ih ovlašćuje za upravljanje...

Kažu da je mržnja najgore stanje ljudskoga bića. Međutim, da je prezir još gore stanje, govori   naše društvo u kojem se pokušaj dolaska do istine naziva idiotizmom a prozivanje zbog političkog smećarstva naziva govorom mržnje, a dokaz o izdaji jednostavno prešućuje.   Svjedoci smo hvala Bogu nedavnog izlaska knjige dr. Zdravka Tomca pod nazivom „Crveni predsjednik“ u kojoj je jasno i bez zadrške do u detalje opisao djelovanje Ive Josipovića kao legalnog ali ne i legitimnog predsjednika RH. Od početka do danas više nego jasno je prikazao karakter njegova veličanstva. Kao nekoć što je Aralica ušao u pokvarenu duši Stjepana Mesića tako je i Tomac izradio profil Ive Josipovića iz čega se razvidno izčitava njegova zla ćud i podlost svakog političkog poteza. Izopačenost, kaže Tomac, koju je nasljedio od oca boljševika. Izišla knjiga akademika Aralice pod nazivom „Mentalni komunist“.   Promovirana diljem Hrvatske, na stotine mjesta, rasprodana na tisuće primjerka. Ali čemu...

Sa trga zločinca Tita Točka iz koje se polazi  u koju se vraća Josipoviću je pravac kretanja i zvijezda vodilja, ideja oca Ante. Partizanski komesar koji upire prstom u sudbinu zarobljenog hrvatskog vojnika. To je sukus Ivina predsjednikovanja. Prvih pet godina dobio je kao lažov i prevarant. Sve što je htio to je i pokazao. On dobro i tvrdo spava kad je u pitanju ikakvo nacionalno pitanje, budi se uoči četničkih derneka i partizanskih orgijanja po kojekakvim šumama i gorama. Djeluje jedino i isključivo kad ima još jednu priliku potaknuti svoju kozmičko-jugoslavensku ideju relativizacijom i Boga i čovjeka a posebno odgovornosti za događanja u Domovinskom ratu (za njega građanski rat). Ivo je špija i to zla špija koja se Srbima dodvorava na najprimitivniji način tako da im dostavlja državne tajne i istovremenu za svoje savjetnike uzima osobito istaknute neprijatelje hrvatske države i jugoslavenske ideologe.  Dalo bi se tisuće stranica o ZAMP-ovom kriminalcu pisati ali bit...