Preskoči na glavni sadržaj

DOBRO ne urađa ZLOM.

DOBRO ne urađa ZLOM.


Često sam se pitao, kako se to "JDO-u, jedinoj domoljubnoj opciji" svojevremeno dogodio  Hrast, a potom cijeli niz "diverzantskih" strančica koje su mahom postajale oponenti HDZ-u odnosno njegovu domoljublju. I da čovjek ne povjeruje, Hrast je pao pod teretom vlastitog častohleplja a diverzanti se sami poubijali bez zrna tuđeg baruta. Hrast je doista stvaren iz čiste ljubavi, sa čežnjom da se pomogne Domovina i uspostavi njezino funkcioniranje na, prije svega moralnim a potom i na nacionalnim zakonitostima. Tko je bio involviran u cijeli proces njegova nastanka dobro zna s koliko se žara pristupalo. "Diverzanti" koji su naknadno nastajali kao što su ABH, PLAMEN, i drugi, nestajali su jednakom brzinom kako su i nastajali. Jedno je sigurno, da je JDO valjao nitko nebi niti pomišljao na stvaranje HRAST-a, a isto tako, nebi nastajali ni "diverzanti" da je valjao Hrast. Svi su nekako osjetili potrebu da spase Hrvatsku na svoj način.

Raspadom tih narodnih uzdanica HDZ ponovo ostaje sam k'o cigo u tuđem dvorištu. Nakon tolikog košmara u stranci i oko nje dogodiše se i  izbori. Povjerovao sam doista da će operativnost Karamarka, Vase i cijelog niza mojih prijatelja pa i svojevremeno nadređenih glava, u stranci napraviti reda i krenuti odlučno, opredjeljeni za DOBRO svoje stranke a u konačnici i svog naroda. Vjerovao sam u najmanju ruku da će to biti mnogo energičnije. Iz stranke su poneki otišli podvijena repa jer im je "tata" završio u zatvoru, neki jer im stranka nije ništa obećavala, a mnogi su još u njoj jer, kad bi i crnom vragu vodili državu oni bi bili za "svoju" stranku. Jedino je Vlaisavljevićka iz nje dostojanstveno izbačena - nogom u guzicu.

Pa kako se onda dogodio MOST?


Nakon onako jadnog stanja u državi koju joj je priuštio narcisoid, Milanović je imao  briljantnu priliku da u njoj napravi sve ono što se ikad moglo poželjeti za istu. Nesreća koja ju je pritiskala i obezglavljenost političkih protivnika a posebno braniteljskih udruga, davalo mu je idealnu priliku za bezpogovorno rasturanje po svim strukturama društva. Srezati administraciju, zajašiti na kriminal, banke dovesti u red, bešćutne bogataše uvesti u brazdu, zaštiti vlastitu proizvodnju, rastjerati uhljebe ma čiji oni bili itd, itd. A ono tamo, ništa od toga. Da je i po čemu postao prepoznatljiv osim po svojoj bahatosti i prosrbijanskoj Vladi, osobno bi mu dao podršku i rekao bravo. Ali kako?


- Vanjsku politiku je prepustio onoj koja se desetljećima svim silama trudila optužiti Hrvatsku za ratne zločine, rat u Bosni i Hrvatskoj. - Ministarstvo gospodarstva je predao u ruke čovjeku koji je prethodno već bio poznat po svojoj oholosti, uništavanju firni i neplaćanju dugova, kako radnicima tako i državi. - Ministarstvo školstva je predao u ruke Srbinu koji je dao sve od sebe da u škole uvede sve ono što se protivi zdravu razumu i nacionalnom identitetu. - Ministarstvo branitelja je predao u ruke svađalici koju nitko nije vidio u Vukovaru osim vojne policije koja ga je privela prilikom mobilizacije. Čovjek je doista dao sve od sebe u vrijeđanju i obezvrijeđivanju branitelja, razno raznim prijetnjama na lažne invalide a istovremeno  u partijskom uhljebljivanju. - Što je bilo sa autonomaškim kriminalcima koji su na kraju završili u EU parlamentu? 
VLADA???
Što sa silnim trošenjima novca na kurvarluke po Brijunima, Alpama, Švicarskoj pa čak Americi? Pa Linić, pa ovaj pa onaj. Što je sa ovim i onim, tako tisuću i jedan put?  Što je to? Vlada? Ma dajte molim vas, to je kupleraj. U četiri godine je raspustio 9 ministara. Je li moguće vladati bez homogenog kontinuiteta? Jeste, ali ne u Hrvatskoj, u Bangladešu.  Na žalost, doista na žalost, Milanović se pokazao ne samo nesposobnim već štetnim i opasnim. U ove četiri godine rađa se novi antifašizam, crtaju se kukasti križevi, progone "ustaše" na svakom koraku i straši povratkom na staro. Bježi li se to od neraščišćene prošlosti vlastitog naroda? Ako ne, komu je bio potreban sramotni "Lex Perković"? Što znači "građanski rat"? Moja ocjena nije 0, već -10. Ima i gore!  Gore bi bilo da se vaša alternativa udruži sa vama. Tek bi to bio pravi sumak.

Međutim, mene niste iznenadili. Volio bi da jeste, ali niste. Vaša vladavina je vaše prirodno stanje spram hrvatske Domovine i njezine samostalnosti. Ne zamjeram vam niti malo. I ja sam rušio Jugoslaviju,  perom i explozivom, u pravom smislu riječi. I ne kajem se. Nemojte ni vi. Ja bi opet a vjerujem da bi i vi isto. Mene razdiru ove četiri godine ne radi vas nego radi nas. Tu mene boli, na našoj a ne na vašoj strani.

HDZ je opijen. Izborne pobjede na lokalnim razinama kao da ih je ošamutila. Tko god bi se pojavio na sceni, sa bilo kakvim prijedlogom a da nije bio iz stranke, on ne valja. Ma ne valja da je sad rekao da Uskrs spada u nedjelju. NE! Nisi u stranci i sve ti je to nula. Samo rasipate glasove! E nikad se nećemo ujediniti s takvim razmišljanjem! Kad ćete doći u stranku pa da podupremo tu ideju, itd, itd. Strašno! STRAŠNOOOO!  "JDO" misli da je domoljub jedino onaj tko se klanja istoj kravi kojoj se i oni klanjaju. Ma kako da ne. Sad je cijela Hrvatska  upoznali Mira Bulja.  Do jučer ga je poznavao samo njegov Sinj i okolica. Pa je li moguće da Bulja nitko nije prepoznao kroz ovih 20 godine borbe, za svoj narod, protiv nepravde, protiv javašluka, protiv krađe itd. Izlazio je na trgove, ulice, ulazio u kafiće, skoro crkve, vikao, prozivao, upozoravao i nitko ništa. Pa tko mu je kriv kad nije u stranci. Da je, morao bi klimati a ne promišljati glavom. I neka nije. Božo Petrov, Nikola Grmoja, Milan Kapović,... ni oni ne valjaju?  Pa kako bi valjali kad nisu u JDO. Ovo su ljudi koji su se za dobro svog čovjeka i životno izložili. Sebe i svoje obitelji. Ali koga to briga, tada su oni bili HRAST, kasnije MOST, ali svejedno kad nisu JDO.  Da je HDZ kojim slučajem samo malo  naćulio uho na toliki plač i škrgut zuba svog naroda, nikad ne bi bilo ni Hrasta ni Mosta, ali vjerujte, Josipovića i Milanovića još manje. Da se HDZ opredjelio za DOBRO u ovom se narodu nebi izrodilo ovako opasno crvenilo. Da je samo malo sišao sa božanskog prijestolja i postao dobronamjerni HDZ a ne izobličeni JDO, danas bi u Saboru od šale imao 100 mandata. Jasno, da nebi  bilo pojedinaca koji su se sada ukrcali na liste zahvaljujući nesretnom stanju u kojem se sama stranka i narod našao. Bio bi to saziv Sabora kojem bi zavidio i pokojni predsjednik Tuđman. Vjerovao sam da će biti drugačije. Ali nije.

Ja i moja obitelj zaokružismo prijatelje sa liste Domoljubne koalicije. Rekoh sebi u zadnji tren, ali baš u zadnji tren:"ona u koju sam doista vjerovao, a to je Željka Markić, nema nikakve šanse u uvakvim konstalacijama snaga, a ne želim ni pod cijenu života da se moj glas dijeli sa Milanovićem." I zaokružim JDO.  

Za laku noć


Evo, dok ja ovo pišem prolazi ponoćna ura. Vjerojatno Božo, Nikola, Bulj i  drugi sada sjede u pregovorima i muče se razmišljajući s kim će i kako složiti Vladu. Što reći narodu, strankama, pojedincima a što onima (novinarima) što obmanjuju naciju. Drugi pak trljaju ruke jer su ušli u Sabor. I nema veze što su neki pred hapšenjem, što su drugi polupismeni, treći još plaču za Jugoslavijom,... Ima i jedan koji nikad nije zacrvenio, pa ni onda kad je hranu nosio jugo-vojsci   i govorio braniteljima:"ma što je vama ljudi, tamo su tako dobri dečki da bi prije pucali sebi u glavu nego na Trogir".  Ne ne, nema crvenila.

Prijatelji moji iz MOST-a i HDZ-a, vi koji se takvima prepoznajete, DAO BOG PA NE SLOŽILI VLADU.  Da sam na mjestu Karamarka ja MOST-u nebi popustio, a da sam na mjestu Bože nebi popustio Karamarku. Ovaj narod zaslužuje bolje, više, kvalitetnije. Ako ne može, što će nam i mizerija.  

Ja vam predlažem NOVE IZBORE. Predlažem vam stvaranje istinske DOMOLJUBNE KOALICIJE koja će ispuniti Sabor sa preko 100 zastupnika i to sve bolji od boljega. Pod jednom kapom protiv ZLA. U tom sazivu će biti prepoznatljivi kapitalci koji se za ovu državu daju srcem i dušom, umom i tijelom a ne samo guzicom. Za to je potrebno sjesti i dogovoriti, što je to oko čega se treba uhvatiti u zajedništvo. Što je sa obitelji, abortusom, natalitetom, što sa gospodarstvom, lustracijom,  bankama, što sa administracijom i uhljebima, što sa parazitima itd. Ako to niste u stanju, bolje bi bilo da se niste ni pojavili na političkoj sceni jer ćemo jednako s vama ili bez vas nestati kao nacija. U ovakvoj inicijativi sigurno vam neće smetati oni koji veličaju Tita, bacaju križ u smeće ili su plakali i plaču za balkanijom.


Eto, želim vam laku i mirnu noć ali,  u to ne vjerujem ukoliko vam guzica pobijedi razum.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

"Dragi antifašisti"

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"! Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali. Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali u Barbarin rov Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave. Ubili ste ga jer se molio za vaše duše Kad god ustajali iza svoga stola i pogled

ANTO, skini kapu!

Anto, skini kapu! Antifašizam Smrt je odnosila svoj danak i noću i danju. Gledali  smo je u oči već danima i u očaju je iščekivali kao da će nam s njom naše muke prestati. Osjećao sam da tu više nema nade. Jedino što mi se vrtilo po glavi je misao da nikad više neću ugledati ćaću i mater i najmlađeg brata. Majko moja mila što nam to rade – budila su me pitanja iz trn u tren. Ovo nisu ljudi, ovo nije ni likom ni naličjem Bog stvarao. Ovo su djeca samoga Vraga. (Ovo je ulomak iz svjedočanstva jednog od dvadesetak nesretnika koji su preživjeli ulazak i izlazak iz antifašističkog pakla) Kada smo ušli u Hrvatsku, a bilo je to negdje iza 05 u jutarnjim satima, rekoše da se ponovno pregrupiramo jer ćemo u kolonu primiti još jednu skupinu od stotinjak bandita koji će nam praviti društvo. Zasukali smo svoje lijevo krilo kolone u kojoj je po mojoj slobodnoj procjeni bilo oko 3 500 – 5 000 ljudi i stali sa desne strane ceste. Čekali smo. Iz daljine se čula pucnjava. Činilo mi s

Pravac "Padre PIO" - I DIO

Pravac Padre PIO, pajdi bez premca Mislio sam da će i to biti još jedna klasična vidokolica. Sjedni u auto, malo zastani, zaviri ovamo, onamo, nešto snimi, dobro pojedi i baš me briga. Kad ono, ni po babi ni po stricu već po pajdinomu planu.   Mi krenuli k njemu, a on nas odveo na još važnija mjesta. Bilo nas je pet, tri jadna muška i dvije žene.  Manji smo dio karizmatske molitvene zajednice Novo rađanje. Pravac kretanja smo nazvali    Padre Pio.  Nekako nam je sjeo u srce i morali smo ga malo ćirnuti u Italiju. Brodom do Ancone. Ništa posebno. Valjaj se po nekakvim podmetačima, brodskim klupama i priželjkuj da što prije svane. I konačno, kad smo prebrodili Jadran, jutro nas probudi s pogledom na doista veliku morsku luku.  Nismo se  zadržavali. Sjednemo u našeg četverokotačnog magarca i krenemo dalje. Cilj je San Giovanno Rotondo.  Na autoputu malo više prometa nego na našem (kad su ljetne kolone). Putujemo i rekao bi da primjećujemo ono zbog čega se mi Hrvati možemo prilič