Nekoć smo MI u onoj državi crtali hrvatske grbove, nove
granice hrvatske države i izražavali sve svoje želje i svu svoju bol na
kojekakvim zidovima. Posljedice su svima znane. Mnoge se privodilo, premlaćivalo, a uhićeni su godinama proklinjali dan kada su se
rodili.
 |
| Asfalt |
 |
| Umjetnost prolaznika |
 |
| Tranzicija |
Danas je malo drugačije. Oni koji ne vole, mrze i proklinju
zemlju po kojoj kroče, crtaju, ispisuju željene granice i „ukrašavaju“ zidiće,
asfalte i kojekakve površine, pa i više od toga, pale sve što može izgorjeti. Za razliku od jučerašnjih, današnje „žalopisce“
i mrzitelje kad se uhvati, nitko ne mlati, nitko ne progoni, pa čak ih se potiho pušta da ih vrijeme bez
osude zaboravi. Teško je reći da je to evolucija,
prije bih rekao da smo u svojevrsnoj tranziciji duha koji će se kroz neko
vrijeme formirati u jednu snažnu sliku zasnovanu na novoj, zreloj i svjesnoj
stvarnosti. „Umjetnici“ dolaze i odlaze.
Neka, ja se osobno na njihovu ukupnost smijem.
Naš Hrvat je jučer bježao u inozemstvo, tamo čitao svoje novine, tamo sanjao svoju
Domovinu, pjevao pjesme i potiho se vraćao domu svom. Danas to rade „umjetnici“. Bitna razlika je u tom što se nesretni Hrvat
vraćao s ljubavlju, u dom pun djece, pun ljubavi i nade u bolje sutra. Današnji
„umjetnici“ dolaze puni mržnje, ulaze u prazne domove i tako evociraju uspomene
na sve ono što danas nisu a htjeli bi biti. Kad ih dočeka starica majka sa
suzom u oku oni svoju „ljubav“ iskazuju upirući prstom u one koji su im krivi
za njihovu nesreću, za gubitak njihova sna u kojem su oni bili sve, a oni drugi,
tek mravi na čijim su se leđima iskaljivali kad god su oskudijevali u svojoj
duši. Mrze i mrze. Oslikavaju ne u nadi boljeg sutra već mržnji
svega postojećeg. Pa što se tu može, to
je njihov odabir. To je odabrani put koji sigurno vodi u njihovu a ne našu budućnost.
Sutra. Sutra će biti drugačije.
 |
| Da je manja ne bi ni valjala |
Domovina koja se gradi u ljubavi ima svoju
budućnost. Domovina koja se klanja Bogu,
Istini i Dobroti stasava u silu kojoj izobilje svekolikog blagoslova pristaje.
Mi se ne moramo bojati. Nas ne treba zabrinjavati mržnja „umjetnika“ jer ona je kratkog daha a naša radost jeste i
počiva u našem zajedništvu i ljubavi spram vlastitom i teškom jučer, prolaznom
danas i blagoslovljenom sutra.
Živjela moja Domovina Hrvatska, okovana ljubavlju i ljepotom, uronjena u otajstvo preporoda kojeg vodi sam Spasitelj a čuva Majka Marija plaštom svog majčinstva.
 |
| Vječnost koja jeste |
Primjedbe
Objavi komentar