POGLED IZ PRIKRAJKA

Znači li to a ne smijemo ništa govoriti ili da ne smijemo samo izbore   spomenuti, da ne smijemo nikoga od kandidata kritizirati pa niti mu sugerirati što napraviti da nam svima bude bolje? Kažu da je šutnja i da ukutrimo kao kuja Jakova Galića koja bi se pripala kad bi naletio zec. Ona bi se skupila u klupko a kad zec pobjegne ona bi cijeli dan za njim lajala. I to tako bijaše dok Galiću nije dogorilo pa je preselio u duhovne vode. I ja sam od noćas ukutrio. Kad žena nešto upita ja joj pokažem na papirić na kom piše „izborna šutnja“. Spasilo. Pa ipak. Tko je taj da bi mi zabranio nazvati prijatelj, rođaka, poznanika ili bilo koga do kog mi je stalo? Tko je taj i kakav je to zakon koji će me sputati da pozovem svoj narod da promisli i da se demokratskim putem odupre stvaranju nove Jugoslavije ma pod bilo kojim imenom se ona prikazivala.   Tko će mi zabraniti nazvati prijatelja Matu da mu kažem kako sam upravo pročitao text jednog komunističkog sluge koji je 1971.g. pred Titom

Zadnji su trenutci talačke krize, ove kojoj smo zajedno pridonijeli Što zapravo znači nebriga spram pravu i dužnosti koju svaki zdrav razum punoljetnog Hrvata ima? Što znači kad se predaš i prestaneš razmišljati o svojoj sutrašnjici zato jer si danas ili jučer bio razočaran? Kolike posljedice čovjek uopće može proicirati svojom mlakošću, svojom jalovošću u samo jednom jedinom trenutku? Neshvatljivo i nesagledivo. Znači u doslovnom smislu, KRAH duhovnog bića cijele nacije, gubitak slobode da budeš to što jesi a da ne govorim da u jednom trenutku kao posljedicu imamo i fizički nestanak. Ovaj narod kao da brže zaboravlja svoju tragediju nego li je uspije iti zabilježiti u svoje knjige. Jedinstvo nemara i mržnje Nelegalni i nelegitimni, ma kako se oni zvali uvijek su i nenarodni. Oni nikad ne zastupaju interese svoga naroda niti se bore za opće dobro. Njihov cilj je samopromidžba, vlastodrštvo i koristoljublje. Narod niti ih je izabrao niti ih ovlašćuje za upravljanje

Kažu da je mržnja najgore stanje ljudskoga bića. Međutim, da je prezir još gore stanje, govori   naše društvo u kojem se pokušaj dolaska do istine naziva idiotizmom a prozivanje zbog političkog smećarstva naziva govorom mržnje, a dokaz o izdaji jednostavno prešućuje.   Svjedoci smo hvala Bogu nedavnog izlaska knjige dr. Zdravka Tomca pod nazivom „Crveni predsjednik“ u kojoj je jasno i bez zadrške do u detalje opisao djelovanje Ive Josipovića kao legalnog ali ne i legitimnog predsjednika RH. Od početka do danas više nego jasno je prikazao karakter njegova veličanstva. Kao nekoć što je Aralica ušao u pokvarenu duši Stjepana Mesića tako je i Tomac izradio profil Ive Josipovića iz čega se razvidno izčitava njegova zla ćud i podlost svakog političkog poteza. Izopačenost, kaže Tomac, koju je nasljedio od oca boljševika. Izišla knjiga akademika Aralice pod nazivom „Mentalni komunist“.   Promovirana diljem Hrvatske, na stotine mjesta, rasprodana na tisuće primjerka. Ali čemu? Na stotine u