Preskoči na glavni sadržaj

Čije su maske pale?

Frljić jasno pokazuje svoje pravo lice
Kada kažete da su Pupovcu, Frljiću, kojekakvim antifašistima i njima sl.  pale maske jer su naumili Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci iskoristiti za organiziranje oliti obilježavanje „Kontra – Oluje“, onda zapravo pokazujete da ste naivni, nezreli, nesposobni u zdravom rasuđivanju i u konačnici da ste vrlo nepouzdani i prevrtljivi.  Jednostavno, takvom izjavom izražavate čuđenje što podrazumjeva da ste od njih, unatoč dosad jasnim postupcima i nebrojenim opetovanjem svoje nesnošljivosti prama svemu što je hrvatsko, očekivali da budu drugačiji. Zašto?
Hrvatska bezličnost
Što je to što vas navodi da vjerujete u nečiju ljubav unatoč njihovoj  osvjedočenoj i ostrašćenoj mržnji. Hoćete reći da ste vi  dobri kršćani i da vjerujete u ljubav, da opraštate i da svima dajete još jednu priliku. I još jednu i još jednu,.. Ma to nije istina. Vi se tek pokušavate prikazati drugačijim nego li jeste. Vi možda jeste kršćani ali ste gotove budale i nehajni naivci u kojima je utkano ono nešto  od jugoslavenske zaraze što vam je Tito ostavio u amanet.  To o čemu pričate je zapravo ono nešto što u sebi niste mogli sakriti.Nisu pale njihove nego vaše maske, dragi moji nesretnici i duboko  povrijeđeni građani. Ostali ste bez maske, pokazali ste zapravo svoju bezličnost.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

"Dragi antifašisti"

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"! Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali. Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali u Barbarin rov Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave. Ubili ste ga jer se molio za vaše duše Kad god ustajali iza svoga stola i pogled

ANTO, skini kapu!

Anto, skini kapu! Antifašizam Smrt je odnosila svoj danak i noću i danju. Gledali  smo je u oči već danima i u očaju je iščekivali kao da će nam s njom naše muke prestati. Osjećao sam da tu više nema nade. Jedino što mi se vrtilo po glavi je misao da nikad više neću ugledati ćaću i mater i najmlađeg brata. Majko moja mila što nam to rade – budila su me pitanja iz trn u tren. Ovo nisu ljudi, ovo nije ni likom ni naličjem Bog stvarao. Ovo su djeca samoga Vraga. (Ovo je ulomak iz svjedočanstva jednog od dvadesetak nesretnika koji su preživjeli ulazak i izlazak iz antifašističkog pakla) Kada smo ušli u Hrvatsku, a bilo je to negdje iza 05 u jutarnjim satima, rekoše da se ponovno pregrupiramo jer ćemo u kolonu primiti još jednu skupinu od stotinjak bandita koji će nam praviti društvo. Zasukali smo svoje lijevo krilo kolone u kojoj je po mojoj slobodnoj procjeni bilo oko 3 500 – 5 000 ljudi i stali sa desne strane ceste. Čekali smo. Iz daljine se čula pucnjava. Činilo mi s

Pravac "Padre PIO" - I DIO

Pravac Padre PIO, pajdi bez premca Mislio sam da će i to biti još jedna klasična vidokolica. Sjedni u auto, malo zastani, zaviri ovamo, onamo, nešto snimi, dobro pojedi i baš me briga. Kad ono, ni po babi ni po stricu već po pajdinomu planu.   Mi krenuli k njemu, a on nas odveo na još važnija mjesta. Bilo nas je pet, tri jadna muška i dvije žene.  Manji smo dio karizmatske molitvene zajednice Novo rađanje. Pravac kretanja smo nazvali    Padre Pio.  Nekako nam je sjeo u srce i morali smo ga malo ćirnuti u Italiju. Brodom do Ancone. Ništa posebno. Valjaj se po nekakvim podmetačima, brodskim klupama i priželjkuj da što prije svane. I konačno, kad smo prebrodili Jadran, jutro nas probudi s pogledom na doista veliku morsku luku.  Nismo se  zadržavali. Sjednemo u našeg četverokotačnog magarca i krenemo dalje. Cilj je San Giovanno Rotondo.  Na autoputu malo više prometa nego na našem (kad su ljetne kolone). Putujemo i rekao bi da primjećujemo ono zbog čega se mi Hrvati možemo prilič