Preskoči na glavni sadržaj

Prepoznatljivi po STARTu

Sa trga zločinca Tita

Točka iz koje se polazi  u koju se vraća
Josipoviću je pravac kretanja i zvijezda vodilja, ideja oca Ante. Partizanski komesar koji upire prstom u sudbinu zarobljenog hrvatskog vojnika. To je sukus Ivina predsjednikovanja. Prvih pet godina dobio je kao lažov i prevarant. Sve što je htio to je i pokazao. On dobro i tvrdo spava kad je u pitanju ikakvo nacionalno pitanje, budi se uoči četničkih derneka i partizanskih orgijanja po kojekakvim šumama i gorama. Djeluje jedino i isključivo kad ima još jednu priliku potaknuti svoju kozmičko-jugoslavensku ideju relativizacijom i Boga i čovjeka a posebno odgovornosti za događanja u Domovinskom ratu (za njega građanski rat). Ivo je špija i to zla špija koja se Srbima dodvorava na najprimitivniji način tako da im dostavlja državne tajne i istovremenu za svoje savjetnike uzima osobito istaknute neprijatelje hrvatske države i jugoslavenske ideologe.  Dalo bi se tisuće stranica o ZAMP-ovom kriminalcu pisati ali bit svega stane u samo jednu rečenicu:"IMAMO LI JOSIPOVIĆA ZA PREDSJEDNIKA NEMAMO HRVATSKU".  Prikupljenih 208 000 potpisa je znak da je u Hrvatskoj mobilizirana sva komunistička žgadija koja će harmonično svi u jedan glas izići i zaokružiti za svog jugoslavena. Ovog čovjeka moramo zaustaviti! Pod svaku cijenu!

Sa Grobnika 

Grob-nička utrka
Kolinda je za razliku od Josipovića lijepa, žensko koje ne zna lagati, nije lopov, nije boljševik i u zadnjih pet godina nije spavala. Kad žena ima djecu - malo spava. Startala je sa Grobnika. Dosta simbolike. Sa Grobnika su mnogi pošli u trku i polomili vrat. Kako će Kolinda proći tek ćemo vidjeti. Sam start joj je iz kruga obitelji što govori da će udariti na emocionalnu stranu, koja se, ako baš hoćete, podosta izlizala kad je u pitanju stranka koja je podupire.  Reklo bi se, evo moje Hrvatske, pa je za početak prigrabila zastavu sa kninske tvrđe, kao da je htjela reći - ona je moja i tko je jamio - jamio je. Pa i nije baš tako jer je samo dva dana kasnije pod pritiskom javnosti predala zastavu u druge ruke.  Stoji činjenica da je prikupila preko 300 000 potpisa i da je prezentirana kao snaga naroda. Ipak, skoro će vrijeme pokazati je li to želja naroda ili tek rezultat stranačke mašinerije. Osobno držim da je HDZ mogao imati daleko kvalitetnijeg, jasnijeg, čvršćeg i odlučnijeg predsjedničkog kandidata. HDZ i državotvorna linija, pored ovakve nesposobnosti i nenarodnjaštva kod trenutnih vlastodržaca, uz istinsku želju da se narod konačno riješi komunističke i jugoslavenske hobotnice trebao je pokazati više volje i znanja. Pa, što nedostaje, volja ili znanje ili oboje?

Iz Vukovara

Slike kojih se neki plaše
Milan Kujundžić je odabrao Vukovar. Odabrao je mislim najsimboličnije mjesto u RH. Mjesto stradanja svih u svima. I u njemu su Hrvati ginuli ali su ostajali dostojanstveni. Kujundžić je dao obećanje - promijenit ću Hrvatsku iz temelja. Staviti službe, diplomaciju i vojsku u hrvatske ruke, prisiliti Vladu da radi ili navesti narod da je protjera. Domovinski rat će biti temelj hrvatske državnosti a ne zločinac Tito i njegova razbojnička partija. Mijenjat ću izborni zakon i puno toga. Da, dosta za početak. Milan se okrenuo biti problema ali prethodno je malo, jako malo radio na infrastrukturi koja bi ga trebala izgurati dva koraka dalje. Zasigurno je da se radi o daleko najboljem kandidatu koji zna što hoće i želi i baš to izaziva revolt kod njegovih protivnika prvenstveno kod Ive Josipovića koji je za razliku od Milna sve samo ne narodni i ne hrvatski. Međutim, najpodlije manevre čine upravo oni koji si drže da imaju pravo na hrvatski narod a to je HDZ. Iz tog tabora proizlaze najpodlije podvale koje me uistinu zbunjuju i izazivaju žalost kod malih ljudi. Milan je predao oko 70 000 potpisa. Mnogo više nego li je nekoć predao ratni profiter Mesić. U ono vrijeme stvar se okrenula naglavačke. Što će biti sada? Krenuo je u pohode na Pantovčak upravo zato jer HDZ svojim kandidatom nije garantirao rušenje Josipovića, jednako kao što smo mi nekoć krenuli stvarati HRAST jer smo se razočarali sa HDZ-om.  Pitanje svih pitanja je: napada li HDZ Milana Kujundžića s ciljem, ne samo da ga se diskvalificira iz drugog kruga kako bi Kolinda u njega lakše prošla, nego i zato da se kod Kujundžićevih pristaša izazove revolt i zapravo bojkot drugog kruga ukoliko u njega uđe Kolinda. U tom slučaju bi značilo da je Kolinda Grabar Kitarović dobila ulogu Jadranke Kosor koja je poslužila da ratni profiter Mesić ostane i u drugom mandatu. Boje li se Hrvati onih koji otvoreno govore prvenstveno o hrvatskoj a ne jugoslavenskoj ili europskoj budućnosti? Nije nam daleko, sve ćemo shvatiti, strah me samo da se narod opet ne bude tukao šakom u glavu i vrečao po birtijama kako nam Hrvatskom upravlja UDB-a. 

Ispred Sabora RH

On kao da je prazan
Ivan Vilibor Sinčić, kako i sam kaže - ja sam u odličnim odnosima sa Ivom Josipovićem i sa bivšim predsjednikom Mesićem. Je li zato i odabrao startno mjesto Sabora RH kako bi pokazao da bi uz dvojicu prethodnika valjalo i sebe ugurati na državne jasle a stanje koje jest u tom slučaju valja zadržati nepromjenjivim. Ivo je tukao u zvona pravednosti pa je postao sve ono što jedan predsjednik ne bi smio biti, oličenje nepravednosti, dok su se drugi busajući u svoja hrvatska prsa izobličili u partijske poslušnike i tako iznevjerili sve ono za što se mali Hrvat borio ne samo u Domovinskom već kroz sve vrste ratova tijekom tolikih stoljeća. 

Smiluj se Bože po velikom milosrđu svome.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

"Dragi antifašisti"

"Dragi antifašisti", neka vam je sretan vaš prokleti dan "antifašizma"! Jutrom vam se budila sjećanja na "čast" koju ste po nadahnuću velikog vođe izvršavali a u zahvalu od njega dobivali tek ozareni smiješak pobjednika. I sjetili se tako svakog svoga dana i noći kojeg podijeliste sa svojim narodom zatečenim po svojim kućama, crkvama, bolnicama, poljima i gdje god ste ih sustizali. Pletenice djevojaka koje ste žive  zatrpali u Barbarin rov Jutarnja vam kava otvarala vidike savjesti i kroz nju, tu malu crnu kavicu, gledali u dubine nebrojenih jama u koje ste bacali tolika Božija stvorenja i to samo zato jer se Boga svoga ne odrekoše, jer ljubljaše svoju Domovinu i ne pristajaše uz bolesnu ćud  vašeg bozboštva.  Sjećanja vam kava vraćala na silovane djevojke i majke, mučene očeve i sinove kojima ste posljednji put gledali u oči kada ste im pucali u glave. Ubili ste ga jer se molio za vaše duše Kad god ustajali iza svoga stola i pogled

ANTO, skini kapu!

Anto, skini kapu! Antifašizam Smrt je odnosila svoj danak i noću i danju. Gledali  smo je u oči već danima i u očaju je iščekivali kao da će nam s njom naše muke prestati. Osjećao sam da tu više nema nade. Jedino što mi se vrtilo po glavi je misao da nikad više neću ugledati ćaću i mater i najmlađeg brata. Majko moja mila što nam to rade – budila su me pitanja iz trn u tren. Ovo nisu ljudi, ovo nije ni likom ni naličjem Bog stvarao. Ovo su djeca samoga Vraga. (Ovo je ulomak iz svjedočanstva jednog od dvadesetak nesretnika koji su preživjeli ulazak i izlazak iz antifašističkog pakla) Kada smo ušli u Hrvatsku, a bilo je to negdje iza 05 u jutarnjim satima, rekoše da se ponovno pregrupiramo jer ćemo u kolonu primiti još jednu skupinu od stotinjak bandita koji će nam praviti društvo. Zasukali smo svoje lijevo krilo kolone u kojoj je po mojoj slobodnoj procjeni bilo oko 3 500 – 5 000 ljudi i stali sa desne strane ceste. Čekali smo. Iz daljine se čula pucnjava. Činilo mi s

Pravac "Padre PIO" - I DIO

Pravac Padre PIO, pajdi bez premca Mislio sam da će i to biti još jedna klasična vidokolica. Sjedni u auto, malo zastani, zaviri ovamo, onamo, nešto snimi, dobro pojedi i baš me briga. Kad ono, ni po babi ni po stricu već po pajdinomu planu.   Mi krenuli k njemu, a on nas odveo na još važnija mjesta. Bilo nas je pet, tri jadna muška i dvije žene.  Manji smo dio karizmatske molitvene zajednice Novo rađanje. Pravac kretanja smo nazvali    Padre Pio.  Nekako nam je sjeo u srce i morali smo ga malo ćirnuti u Italiju. Brodom do Ancone. Ništa posebno. Valjaj se po nekakvim podmetačima, brodskim klupama i priželjkuj da što prije svane. I konačno, kad smo prebrodili Jadran, jutro nas probudi s pogledom na doista veliku morsku luku.  Nismo se  zadržavali. Sjednemo u našeg četverokotačnog magarca i krenemo dalje. Cilj je San Giovanno Rotondo.  Na autoputu malo više prometa nego na našem (kad su ljetne kolone). Putujemo i rekao bi da primjećujemo ono zbog čega se mi Hrvati možemo prilič