POGLED IZ PRIKRAJKA

Frljić jasno pokazuje svoje pravo lice Kada kažete da su Pupovcu, Frljiću, kojekakvim antifašistima i njima sl.  pale maske jer su naumili Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci iskoristiti za organiziranje oliti obilježavanje „Kontra – Oluje“, onda zapravo pokazujete da ste naivni, nezreli, nesposobni u zdravom rasuđivanju i u konačnici da ste vrlo nepouzdani i prevrtljivi.  Jednostavno, takvom izjavom izražavate čuđenje što podrazumjeva da ste od njih, unatoč dosad jasnim postupcima i nebrojenim opetovanjem svoje nesnošljivosti prama svemu što je hrvatsko, očekivali da budu drugačiji. Zašto? Hrvatska bezličnost Što je to što vas navodi da vjerujete u nečiju ljubav unatoč njihovoj  osvjedočenoj i ostrašćenoj mržnji. Hoćete reći da ste vi  dobri kršćani i da vjerujete u ljubav, da opraštate i da svima dajete još jednu priliku. I još jednu i još jednu,.. Ma to nije istina. Vi se tek pokušavate prikazati drugačijim nego li jeste. Vi možda jeste kršćani ali ste gotove budale i nehaj

NEISHODANE STAZE ŽIVOTA  Danas je točno 24 godine od kad su mi ubili brata.  U jutarnjim satima te nesretne srijede, 17.srpnja 1991.g. oteli su mi i srce i dušu, uzeli su svu moju imovinu, radost i nadu, pretvorili me u bezličnu masu koja je slijedeće dane nosila žalost nad životom i radost nad sumporom i ognjem.   Od tada je evo punih 24 godine. Izgleda mi naime, kao da je to jučer bilo.  Zanimljivo je kroz što sve čovjek mora prolaziti da bi neke stvarnosti mogao shvatiti. Njihovu smisao, dubinu,  težinu, sve to što će u bezvremenskom postojanju ali svejedno kroz vrijeme, od ničega načiniti ljepotu.  Život, življenje, uopće, mogućnosti da budeš nešto više, više od onog što jesi.  A smisao našeg nastanka i jeste u tomu da budemo i tako postanemo ono što možemo a ne ostanemo tek ono što jesmo. Spomenik fra Mili Mamiću i Jozi Žulju Tako dugo sam mislio da se brata i prijatelja može osvetiti, da ga se može okajati,  da mu se može dati zadovoljština i koješta a što bi bilo prav