POGLED IZ PRIKRAJKA

Sa trga zločinca Tita Točka iz koje se polazi  u koju se vraća Josipoviću je pravac kretanja i zvijezda vodilja, ideja oca Ante. Partizanski komesar koji upire prstom u sudbinu zarobljenog hrvatskog vojnika. To je sukus Ivina predsjednikovanja. Prvih pet godina dobio je kao lažov i prevarant. Sve što je htio to je i pokazao. On dobro i tvrdo spava kad je u pitanju ikakvo nacionalno pitanje, budi se uoči četničkih derneka i partizanskih orgijanja po kojekakvim šumama i gorama. Djeluje jedino i isključivo kad ima još jednu priliku potaknuti svoju kozmičko-jugoslavensku ideju relativizacijom i Boga i čovjeka a posebno odgovornosti za događanja u Domovinskom ratu (za njega građanski rat). Ivo je špija i to zla špija koja se Srbima dodvorava na najprimitivniji način tako da im dostavlja državne tajne i istovremenu za svoje savjetnike uzima osobito istaknute neprijatelje hrvatske države i jugoslavenske ideologe.  Dalo bi se tisuće stranica o ZAMP-ovom kriminalcu pisati ali bit svega st

- Lustriraj me sad, lustriraj me sad!  - Neću sad nego malo kasnije.  - Kad kasnije?  - Kad te ne budem mogao. Da je u Hrvatskoj formirana snaga čiji se pipci ne bi oslanjali ni pouzdavali u providnost HDZ-a do danas bi imali zemlju kojoj bi zavidio i najbogatiji Šveđanin i najustrojeniji Židov. Narodu se zapravo dogodilo ono čemu se najmanje mogao nadati. U borbi protiv neprijatelja, protiv Jugoslavije, protiv anarodnjaštva u ime boljeg sutra, ideja samostalnosti našla je sebi oslonac upravo na neprijatelju i njegovim kadrovima. Svaka nova progresivna inicijativa započinjala je i završavala osvrćući se na "dobar duh" Hrvata unutar jedne stranke, HDZ-a. Na žalost, od "dobrog duha" je ostao tek obris dobrih želja koji  je nekoć starica majka usadila u dušu nevina djeteta a sve ono što se kasnije nadograđivalo pada pod zajednički nazivnik "častohleplje".  Kakva god, ona je tek kanta za smeće  "Mali ljudi", ostaju mali, nose teret privida